Sloboda tiska u Srbiji - dobro u teoriji, loše u praksi

O tim i drugim pitanjima ovih dana raspravljaju sudionici stručnog međunarodnog simpozija o medijskom pravu, što se po sedmi put održava na Europskom sveučilištu "Viadrina" u Frankfurtu na Odri. Problem nije u zakonima. Oni su gotovo posvuda u regiji, pa tako i u Srbiji, prilagođeni visokim europskim standardima, kaže Dubravka Valić, šefica Odsjeka za medijske studije Sveučilišta u Novom Sadu: "Eksperti, predstavnici nevladinih organizacija i predstavnici novinarskih udruženja su uspjeli napraviti jedan paket koji je bio u duhu demokratskih viđenja uređivanja medijskog sektora Srbije."

Problem je u njihovoj primjeni. Tamara Skroza, novinarka beogradskog tjednika "Vreme", je česta svjedokinja nepoštivanja zakona: "Mi imamo formalno pravo da radimo, pribavljamo informacije, da ih obrađujemo, objavljujemo i tako dalje, ali situacija na terenu nije takva. Tada se vidi koliko novinari nisu sigurni i koliko je državu baš briga što će se s njima sve dogoditi." Potvrđuju to i rezultati nedavne znanstvene ankete među 500 vojvođanskih novinara. "Izuzetno visok postotak (ispitanika) je odgovorio da postoji sloboda govora, ali istovremeno 71 posto je rekao da je u svojoj karijeri doživio neke pritiske", pojašnjava profesorica Valić.

Suptilni pritisak kapitala na medije

Moć politike danas više ne predstavlja toliku prijetnju medijskim slobodama koliko utjecaj kapitala. "Ali nije u pitanju onaj klasični pritisak: 'Nemojte vi to sada objavljivati zato što vam mi nećemo dati reklamu.' Prikrivenije forme interesa su u pitanju. Vi danas imate čitav korpus velikih kompanija koje u Srbiji kao predstavnike za odnose s javnošću zapošljavaju novinare." Time se dovodi u pitanje ugled i vjerodostojnost cijele struke, napominje Skroza.

Stanje, dodaje ona, otežava i činjenica da su cehovske organizacije preslabe kako bi stale u zaštitu i obranu prava novinara. "Kada bismo imali jedan jaki sindikat koji bi se time bavio, mi bismo doista bili jedna profesija s kojom vrijedi razgovarati. Ovako, pošto smo razbijeni na tisuću strana, čini mi se da zapravo ne možemo učiniti ništa." Tako je do daljnjega sve prepušteno pojedincima – pa i odluka do kada će i u kojoj mjeri časno obavljati novinarski posao. "U trenutku kad počnete sami sebe kontrolirati i vagati riječi u strahu od toga da ćete biti tuženi, onda je vrijeme da se okanite ovog zvanja", zaključuje Skroza.