1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Slonovi" i EU - kako funkcionira "susret na vrhu" ?

Bernd Riegert6. svibnja 2005

Šefovi država i vlada zemalja članica Europske unije sastaju se četiri puta godišnje. Taj susret je najviše tijelo koje postoji u EU. Nakon susreta na vrhu sudionici uživaju u ukusnom jelu, obave ritualno fotografiranje za obiteljski album i održe mnoštvo konferencija za novinare na kojima odluke Unije pokušavaju približiti građanima. No, što se događa iza zatvorenih vrata susreta na vrhu, iza kojih se donose te važne odluke?

https://p.dw.com/p/9ZfW
Tradicionalna "obiteljska fotografija" šefova EU
Tradicionalna "obiteljska fotografija" šefova EU

Zvukom fanfara, kao na dublinskom sastanku 2004. kada je zaključeno proširenje EU, šefovi država i vlada se rijetko kad pozdravljaju. «Slonovi», kako se ti političari kolokvijalno nazivaju obično se bez velike pompe susreću u Bruxellesu.

«Rasprostrijeti crveni tepih, kontrolirati jesu li sve zastave na broju i funkcionira li cijela organizacija i onda pozdraviti visoku gospodu kada stignu.»

Hans Brunmayer nabraja samo mali dio svojih dužnosti na jednom sastanku na vrhu. On je šef protokola Europskog vijeća i zajedno sa 600 svojih suradnika je odgovoran za besprijekorno odvijanje događaja na kojem sudjeluje oko 2000 delegata i otprilike isto toliko novinara.

«Europsko vijeće ne postoji dugo, utemeljeno je tek u 70-im godinama prošlog stoljeća, i to na inicijativu tadašnjeg saveznog kancelara Helmuta Schmidta i francuskog predsjednika Valèry Giscarda D`Estainga. Inicijativa se pokazala dobrom: bez blagoslova šefova vlada i država na ministarskoj razini nije moguće ništa pokrenuti. Stvarne konkretne odluke donose ministri koji su zaduženi i za njihovo sprovođenje u praksi.“

Šefovi dakle nemaju formalnu mogućnost donošenja odluka, oni samo izriču preporuke čiji je ton već unaprijed i to dugo unaprijed dogovoren. Ti takozvani „zaključci“ se onda na brojnim susretima nadležnih ministara pretaču u zakonske tekstove.

Na susretima šefova država i vlada zemalja EU se rijetko na dnevnom redu nađe donošenje velikih europskih odluka; naprimjer prihvaćanje Ustava u lipnju 2004. Na tim susretima se „slonovi“ rado pokažu pred kamerama; prije svega publici u njihovim zemljama. Njihove riječi, primjerice kancelara Gerharda Schrödera, tada zvuče otprilike ovako:

„Ovo je doista jedna povijesna odluka koju smo donijeli i koju nije bilo tako lako donijeti. To što je ona ipak donešena je velika stvar i ključni trenutak za Europu.“

Prvi susret na vrhu na kojem se diskutiralo o Ustavu EU šest mjeseci prije toga je okončan žestokom svađom – što je, kako priča šef protokola Hans Brunmayer, prava rijetkost:

„Zanimljivo je kada se uoči sastanka ne zna kako će on završiti. Naprimjer, na drugom susretu pod talijanskim predsjedanjem, na kojem je bilo riječi o Ustavu, Silvio Berlusconi je pokušao svim silama da se on prihvati. Cijelu su noć vođeni bilateralni pregovori. Mi ih u šali zovemo „ispovijedni postupak“. Vrijeme ipak nije bilo zrelo za Ustav i uspjeh je stigao tek pod irskim predsjedanjem.“

25 šefova država i vlada ne može više o svakoj temi dobiti riječ na jednom susretu. To bi onda sve predugo trajalo. Otkada je Unija narasla lista govornika je skraćena:

„O svakoj unaprijed dogovorenoj temi priča jedan glavni govornik. Za riječ se nakon njega javljaju samo oni koji o temi doista imaju što za reći. Uostalom, stvarne odluke se pripremaju za ručcima i večerama, na kojima su šefovi sami između sebe.“

Od potpisivanja ugovora o pridruživanju na susretu na vrhu sudjeluju i Rumunjska i Bugarska kao aktivni promatrači. Pregovori o priključivanju novih članica, financijama i promjeni europskih ugovora se održaju u stilu vladinih konferencija na kojima je svaka zemlja EU ravnopravna. Takvi pregovori se ponekad znaju otegnuti godinama, a nekada se toliko zapetljaju da šefovi država i vlada moraju „otpetljati“ Gordijev čvor.

Pri tome je, naglašava luksemburški premijer i trenutno predsjedavajući Vijeća, Jean-Claude Juncker, prije svega najvažnija jedna stvar:

„Neralno je očekivati da će neka vladina konferencija uspješno proteći kada svatko zahtijeva za sebe maksimum. Pogled mora biti usmjeren k nacionalnim interesima, ali se mora misliti i na Europsku uniju kao cjelinu.“

Svakih 6 mjeseci se mijenja zemlja koja predsjeda EU. Od 2007. će postojati timsko predsjedavanje koje će činiti tri zemlje. Za razliku od ranijih susreta na vrhu, koji su održavani u zemlji predsjedateljici, oni se sada zbog previsokih troškova a i kako bi se spriječile nasilne demonstracije, poput onih u Nici i Göteborgu održavaju u Bruxellesu. Hans Bunmayer:

„Belgijanci imaju rutinu kada treba odvratiti pažnju demonstranata tako da oni ni ne stignu pred zgradu Vijeća. Za profesionalne demonstrante Bruxelles kao grad ionako nije baš sexy.“