1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Slovačka u borbi protiv krijumčarenja robe i ljudi

Vladimir Müller9. travnja 2004

Od Beča do glavnog grada Slovačke, Bratislave vozi se jedva sat vremena. Do granice s Ukrajinom ostaje još petstotinjak kilometara. Nakon ulaska Slovačke u Europsku uniju, 1. svibnja, pojas dug stotinjak kilometara postat će vanjska granica EU-a. Hoće li to biti mjesto gdje će krijumčari pokušati prošvercati nedopuštenu robu i ljude?

https://p.dw.com/p/9Zdu
Bratislava
BratislavaFoto: dpa

Vysne Nemecke pogranično je selo na istoku Slovačke . To je područje oduvijek bilo naseljeno najrazličitijim narodima: Slovacima, Mađarima, Nijemcima, Poljacima, Romima. Na graničnom prijelazu prema Ukrajini jedva da ima prometa. U samom selu, sa svake strane ceste ima samo nekoliko kuća, koje ne odišu baš nekim bogatstvom, ali se vidi da su neke od njih u posljednje vrijeme renovirane ili čak novoizgrađene. Gospodarski ovaj komadić buduće EU-ove članice stoji teško, ali se otvaraju neke druge mogućnosti zarade: ”Krijumčarenje je ovdje postalo neka vrsta nacionalnog športa koji diže adrenalin, osobito među mladima” otvoreno kaže Miroslav Kočar, šef tamošnje pogranične policije: ”Uglavnom se švercaju cigarete, zatim diesel i benzin. Pri tom se koriste sve legalne mogućnosti. Na primjer, spremnik jednog mercedesa ima zapreminu 70 do 80 litara. Gorivo se nabavi preko granice, isprazni i vozi se ponovno nazad u Ukrajinu.”

Vjerojatno su zbog toga lokalne benzinske crpke odavno zatvorene, jer za njih nema nikakve potrebe. I cigarete se, kao i dizel, u Ukrajini nabavljaju upola cijene od one u Slovačkoj. Petorica sjednu u auto, pet puta dnevno pet puta tjedno, i svaki od njih ima samo jednu šteku, priča Kolčar. Sve je legalno. S ukrajinske strane trgovina je odmah iza granice.

42-godišnji Maroš zna i za druge krijumčarske poslove: iz Ukrajine se šverca stimulator pervitin, naravno i oružje, ali i zlato, koje navodno potječe s ukrajinskih borbenih zrakoplova. Na kraju, s istoka se krijumčare i ljudi – i tu je za razliku od zarade na cigaretama, u igri vrlo veliki novac. ”Po osobi se do sada moralo platiti 550 do 600 dolara”, kaže Maroš. Za same krijumčare ostaje trećina, što je u legalnom poslu jedna mjesečna plaća. Maroš poznaje te ljude, jer je i sam ranije bio jedan od njih: ”Dobar je to posao, ali i opasan. Vlada je sada povećala kazne – za ubojstvo se dobije pet godina, a za ovo osam. Ljudima pomažeš da stignu u svijet svojih snova i za to dobiješ osam godina.”

Danas je teško pronaći mjesto za krijumčarenje – broj graničara je udvostručen i na kilometar granice dolazi pet ljudi. Samo za njihovu tehničku opremu slovačka je vlada preko programa Phare investirala milijune, a od 1. svibnja Bratislava može za osiguranje granice prema Ukrajini računati na dodatnih 48 milijuna eura iz takozvanog Shengenskog prijelaznog fonda, naglašava glasnogovornik slovačkog ministarstva unutarnjih poslova Boris Azaltovic: ”Samo prošle godine uspjeli smo razbiti više od deset krijumčarskih bandi. Većina ih je bila međunarodno organizirana, tako da smo surađivali i s austrijskim, češkim, slovenskim i talijanskim vlastima. Uhićeno je dvjestotinjak ljudi, uglavnom su to bili stvarni bossovi koji su organizirali trgovinu ljudima preko Slovačke.”

Otkriveno je približno pet i pol tisuća ilegalaca, koji potječu iz Kine, Pakistana, Afganistana, Ukrajine, Rusije, Čečenije, Gruzije i drugih bivših sovjetskih republika. Slovačka je do sada bila tranzitna zemlja, ali od 1. svibnja mogla bi biti i sama cilj ilegalnih migranata, tako da je nedaleko od granice sagrađeno nekoliko novih domova za tražitelje azila. Ako je uhvaćeno pet i pol tisuća, onda ih je sigurno bilo deset tisuća koji su uspjeli, procjenjuje Maroš, no istodobno priznaje da je sada puno teže pronaći mjesto gdje se mogu prebacivati ljudi: ”U međuvremenu je policija i u šumama postavila kablove koji reagiraju na dodir i termokamere. Ne znam može li se time svi zaustaviti, ali procjenjujem 90 posto može.” Maroš sam više ne želi imati ništa s krijumčarenjem ljudima na ukrajinsko-slovačkoj granici, i to ne samo zato što je već nekoliko puta sjedio u zatvoru. Danas se bavi legalnim poslovima – otvorio je gostionicu i trgovinu odjećom.