Slovenci smijenili vlast

12 godina je dovoljno, smatrali su biraèi u Sloveniji. Gotovo èitavo vrijeme od stjecanja neovisnosti Liberalni demokrati dosadašnjeg premijera Antona Ropa bili su na vlasti. I mnogi su imali dojam da je vlada radila tromo, bez ideja i uz korupciju.

Ali, to ne može biti razlog gubitka vlasti. Jer, Slovencima ide dobro. Gospodarski podaci su sasvim u redu, od svibnja je zemlja u NATO-u i Europskoj uniji. Što je onda razlog zaokreta? Dok drugdje gospodarske i socijalne krize otvaraju put populistièkim politièarima, možda to u Sloveniji stvara upravo nedostatak važnih ciljeva i uzbudljivih tema.

Populizam se u svakom sluèaju isplatio. Predsjednik kršæansko-konzervativne Narodne stranke izazvao je primjerice incident na granici s Hrvatskom. Rezultat je da je dobio 9 posto glasova, umjesto 4 posto, kako su predviðala ispitivanja javnog mnijenja. Ultra-nacionalist Zmago Jelinèiè veæ godinama diže buku protiv useljavanja s juga. Ovaj put je bio uspješan: njegova stranka je poveæala broj mandata s èetiri na šest. Ali, stvarni izborni pobjednik koristi nacionalizam i nesnošljivost spram stranaca samo kao zaèin.

Janez Janša se oslanja na klasiène populistièke teme: veæe mirovine, manje poreze, sprjeèavanje korupcije. I na tomu je odnio pobjedu na ovim izborima. On, a ne neo-liberalni Andrej Bajuk koji takoðer nudi konzervativnu alternativu, ali vodi klasiènu, a ne populistièku politiku.

Tu je zapravo stvarna opasnost za Sloveniju i moguæi problem za EU: èisti nacionalizam nije zamisliv ni u Europi ni u Sloveniji kao ”oblik vladavine”. Ali, jest loša politika bez koncepata. Janša kao šef vlade mogao bi iæi u tom smjeru.

Janša se za 15 godina promijenio od krajnjeg ljevièara do desnog populista. Ratni junak iz 1991. je umjerenu Socijaldemokratsku stranku pretvorio u populistièko-konzervativnu Demokratsku stranku. Samoproglašeni borac protiv korupcije kao ministar obrane je sredinom 90-ih na desetke svojih ljudi imenovao generalima. I zbog beskrupuloznih ”èistki” smatra ga se glavnim krivcem za pad konzervativne vlade 2000. godine, nakon samo nekoliko mjeseci. Prijeti opasnost da na vlast doðe netko tko nudi nacionalni populizam poput Joerga Haidera pomiješan s gospodarskim populizmom izmeðu Perona i Berlusconija. I tko upravo fanatièno nastupa protiv svojih politièkih protivnika.

Ipak, ostaje jedna nada: njegova stranka je, istina, najjaèa u parlamentu u Ljubljani, ali s 29 posto glasova nužno mu je više koalicijskih partnera. U takvoj situaciji je Janša veæ jednom pao nakon samo nekoliko mjeseci.