Slučaj "Sgrena" - nesporazum ili namjerna akcija američke vojske?

Giuliana Sgrena je pri tome samo ranjena, no poginuo je tajni agent Nicola Calipari. Iako je, nakon povratka u Italiju odmah hospitalizirana, Sgrena je iz bolničkog kreveta izrekla vrlo teške optužbe na račun američke vojske. Kako je rekla, oni su, bez ikakvog razloga, tek nekoliko stotina metara od zračne luke, zapucali na talijanski konvoj: «Kada sam pomislila da je opasnost prošla i da se vraćam u Italiju, došlo je do pucnjave i na nas se obrušila rafalna paljba. Naš vozač nije čak imao priliku objasniti im da smo Talijani. Bilo je zaista strašno.»

Kako je dodala, auto se kretao vrlo umjerenom brzinom i to nije mogao biti razlog za pucnjavu. Nije isključila mogućnost da je upravo ona bila cilj napada. Sjedinjene američke države Sgrenine su optužbe odbacile i ocijenile ih potpuno neistinitima i apsurdnima. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova početkom tjedna je izjavio: «Nema ni traga istini u pomisli da smo to učinili namjerno. Bila je to izuzetno tragična nesreća koju ćemo ispitati zajedno s Talijanima, istraga je već u tijeku. Naš je predsjednik telefonirao Berlusconiju, a s njim je razgovarao i naš veleposlanik. Naša je ministrica vanjskih poslova u subotu nazvala svojeg kolegu Finija kako bi mu izrazila svoju tugu i sućut.»

Sada se američka vlada iznimno jako trudi da ovaj nemili događaj ne pomuti američko-talijanske odnose. Glasnogovornik predsjednika Busha, Scott McClellan još je jednom podsjetio na dosada vrlo harmonične odnose ove dvije zemlje: «Italija je dobar prijatelj i jak saveznik SAD-a. Ovdje se radilo o tragičnoj nesreći. Sada američke i talijanske vlasti usko surađuju kako bi rasvijetlile sve okolnosti.»

Prema najvama, istraga bi trebala biti završena za najviše 4 tjedna. No, neovisno o njezinim rezultatima, jasno je da slučaj Sgrena nije usamljen. Prema podacima organizacija za zaštitu ljudskih prava, na američkim barikadama u Iraku živote gubi sve više civila, i to isključivo zato jer američka vojska prebrzo poseže za oružjem.

Jesu li hici bili brižljivo isplanirani?

Je li to stvarno bio incident zbog kojeg je odmah bilo izraženo žaljenje, kako to predočuje američka vojska. Ili je to bila ciljana zasjeda kako tvrdi Giuliana Sgrena. Da li se talijansku novinarku htjelo ubiti zato što je raspolagala skandaloznim informacjiama koje bi okupatore u Iraku moglo dovesti uškripac ili je to bila krivnja vozača koji je, kako kažu Amerikanci, prebrzo vozio prema checkpointu. Špekulacije koje upućuju na avanturističku teoriju zavjere je puno, naglašava u svom komentaru Klaus Dahmann i nastavlja:

Da je američka vojska stvarno htjela ubiti Talijanku zašto onda nije insceniran neki bombaški napad za koji se lakše mogu optužiti irački teroristi? Ni u kojem slučaju ne izgleda kao da je ovaj incident isplaniran u nekom glavnom stožeru: meci nisu ubili novinarku. A Giuliana Sgrena nije jedina koja je preživjela u pucnjavi.

Sada dakle istragu provodi i talijansko državno odvjetništvo, no i ako rezultat bude glasio «incident do koji se na žalost dogodio», neće se moći otkloniti sve (nedoumice i) dvojbe. Jer, najkasnije od skandala oko mučenja zatvorenika u Abu Ghraibu povjerenje u vodeću okupacijsku silu u Iraku srozalo se na nulu.

To je shvatio i George Bush. Samo tako se može objasniti da nije oklijevao ni trenutka, nego je dok je još sjedio u zrakoplovu nazvao talijanskog premijera Berlusconija, kako bi mu izrazio svoje žaljenje. Jer Bush zna: Berlusconi je uz britanskog premijera Blaira najbitniji saveznik u «koaliciji voljnih», koja se u međuvremenu drastično smanjila. A Berlusconi se nalazi pod golemim unutarnjopolitičkim pritiskom: još prije dva tjedna je video-poruka otete Giuliane Sgrene mobilizirala nekoliko stotina tisuća ljudi, koji su tražili povlačenje talijanskih vojnika iz Iraka. Parlament u Rimu je tada još uvijek bio protiv i donio je odluku o produžetku mandata. Ali Caliparijeva pogibija u kiši američkih metaka mogla bi biti kap koja će definitivno preliti čašu punu ogorčenja. I to ne tek na sljedećim izborima.

Svega toga je američki predsjednik svjestan. I teško da bi se Bush upustio u rizik da ciljanim ubojstvom reporterske ikone Giuliane Sgrene Berlusconija dovede u škripac. Jer, ako bi se također Italija povukla iz Iraka, a riječ je ipak o tri tisuće vojnika, tada bi preostalim okupacijskim snagama stvarno prigustilo.

Za američkog predsjednika stoga postoji samo jedno: vojnicima u Iraku dati zapovjed da s talijanskim istražiteljima surađuju otvoreno i iskreno. Ako ionako već nije kasno.