"Slučajno" nema proizvoda konkurencije

Još prošlog ljeta je Europska komisija pokrenula postupak protiv Intela i optužila ga da zloupotrebljava činjenicu kako gotovo 80% računala koja se prodaju na svijetu, nosi naljepnicu "Intel inside". Povjerenstvo je uvjereno da tu doista smrdi do neba jer je pokrenulo i drugi postupak i proširilo ga protiv čitavog niza trgovačkih lanaca, od podružnice njemačkog Metroa, Media Saturn Holdinga, francuskog lanca Carrefour pa do britanskog Dixonsa. Još 2006 su se pojavili interni dokumenti iz Metroa koji opisuju praksu poslovanja sa Intelom: sklapaju se ugovori o "tehnološkom partnerstvu", o privilegijama prilikom isporuke, specijalnim popustima ali i konkretnim iznosima za zajedničku propagandu. Uvjet je samo jedan: u trgovinama tog lanca će se prodavati samo računala sa Intelovim procesorima i takve će onda i naručivati od proizvođača.

"Samo osveta otpuštenog suradnika"

Obzirom da takva trgovačka praksa već duboko zadire u kriminal, veoma je zanimljiva izjava i Njemačkog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja i državnog tužilaštva Münchena, mjesta odakle su se ti dokumenti pojavili: oba državna tijela su procijenila kako je riječ o "osveti" nekog otpuštenog službenika i kako nema osnova za postupak. Tek kada je i konkurent, proizvođač procesora AMD podigao dreku i potužio se i Bruxellesu, njemački zaštitari tržišta su priznali kako postoji "osnova za sumnju".

Pretres izveden ove veljače u 700 filijala Metroovih lanaca "Saturn" i "Media Markt" u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Poljskoj su pokazali da je ta "osnova" i više nego opravdana. Naravno, u tim trgovinama ima na desetke tisuća računala - ali za neko čudo, baš niti jedno jedino sa AMD-ovim procesorom. "Čista slučajnost", tvrde u Metro Saturn Holdingu, jer svaki poslovođa sam odlučuje o narudžbi za svoju filijalu. Problem jest - sve poslovođe koriste isti, središnji katalog narudžbi koncerna. A i u tom katalogu su računala samo sa Intelovim procesorima.

Zašto mu to uopće treba?

Teoretski, možemo se pitati zašto Intelu uopće treba takva tržišna praksa. od čitavog niza proizvođača koja su se borila za tržište tamo negdje početkom devedesetih ionako su ostala samo dva: Intel i AMD. Trenutno je Intel napredniji u tehnologiji i već uvelike proizvodi procesore u tehnologiji od 45 nanometra - AMD je tek na ovom CeBitu predstavio novi design u takvoj tehnologiji. Intel je pak predstavio svoj mini-procesor koji bi trebao koštati najviše 35 eura - cilj su mu svi prijenosni multimedijalni uređaji, od MP3 Playera pa do mobitela nove generacije. AMD zapravo nema procesor koji bi se natjecao u toj konkurenciji.

Ali ipak, nije samo Bruxelles uvjeren kako je mnogo dokaza da je Intel odlučio izgurati AMD sa tržišta pod svaku cijenu. Postupak protiv Intela vodio se ili se vodi i u Japanu i Južnoj Koreji, a i u američkoj saveznoj državi New York se od ovog siječnja vodi postupak. Začudo, američki savezni zaštitnici tržišne utakmice Intel trenutno ne zanima.

Da čujemo više o tim slučajnostima

Utoliko više se za Intel zanima europska povjerenica za zaštitu potrošača, Neelie Kroes: ona je uvjerena kako je riječ o teškoj zlouporabi i varanju potrošača. Jer ne treba gajiti iluzije: cijenu za sve te "zajedničke reklame" i sitne znakove pažnje, uvijek i redovito plaćaju - krajnji korisnici, dakle kupci.

Zapravo je Intel bio čak i bijesan što je Bruxelles započeo i drugi postupak protiv njega bez da je uopće bio saslušan. Ovaj tjedan ima priliku reći i objasniti sve te "slučajnosti". I možda konačno i shvatiti da je tu riječ o mnogo više nego o tek ponekoj lošoj izjavi u novinama. Kao i u svim ostalim slučajevima, komisija može odrediti globu do 10% godišnjeg prometa i povrh toga, odrediti pravila za novu poslovnu praksu. A tu je onda riječ o doista teškim milijardama eura.