Smece u postanskom sanducicu

E-mail adresa je vec postala gotovo nezaobilazni dio svake vizit-karte: ima toliko prednosti tom vrstom komunikacije da je cak i "obicnoj" pošti, po prvi puta u svojoj povijesti, poceo opadati i opseg i zarada. E-mail je gotovo besplatan, on se može slati na prakticno beskonacno mnogo adresa istovremeno i što je najvažnije - on i stiže prakticno istovremeno kada je poslan. Nije trebalo dugo da tu prednost ne otkriju propagandisti i sad imamo to što imamo: poštanski pretinci su upravo zasuti neželjenim reklamnim porukama.

Takve poruke vec imaju mnogo imena: bulk, spam - službeno je UCE Unsolicited Commercial E-Mails. Postoji i izrazi koje je jednostavnije prevesti: junk-mail - dakle "smece". Nudi se na prodaju sve i svašta - od osiguranja, kredita, pilula za produživanje intimnih dijelova kod muškaraca ili grudi kod žena i kalkulacija je jednostavna: ako i manje od jednog postotka onih kojima takav mail stigne kupi proizvod, zarada je golema jer - najcešce tek neko racunalo negdje na svijetu šalje i po stotine tisuca takvih poruka - na sat. No sve to više nije bezopasno - niti besplatno. Neki od tih mailova imaju i viruse, gotovo svi imaju i takozvani "link" na neku internet-stranicu i tek oni koji se odazovu tom pozivu - pa makar tamo piše 'ako ne želite više primati poruku onda...' - mogu racunati na pravu rijeku takvog smeca na svojim racunalima. Jer pristupom na internet - pogotovo ako niste osobito vicni u podešavanju - tek ste 'okrenuli i drugi obraz' i poslali gomilu vlastitih podataka: gdje ste smješteni, na koje ime je registrirano racunalo, koji operativni sustav upotrebljavate - nije teško saznati niti sadržaj vašeg hard-diska i dakako opet - vašu e-mail adresu. Ako pak na racunalu imate osjetljive ili povjerljive informacije - to je i više nego opasno:

"Sigurnost racunala je podrucje u kojem se ocekuje još veci rast i svaka tvrtka u ovom sektoru zato i velikim slovima istice 'sigurnost' u svom proizvodnom programu." objašnjava Jürgen Teska cija je tvrtka bila jedna od izlagaca u Münchenu. Što uciniti protiv takvih neželjenih poruka na vašem racunalu? Uciniti se može mnogo - ali sve je tek djelomice ucinkovito: postoje programi koji bi trebali izdvojiti i sprijeciti dolazak takvih programa - ali nerjetko se sacmaricom love komarci pa loš program takve vrste hladno baci u smece i poruku koju želite i trebate. Uzgred - jedan od najcešcih proizvoda koji se prodaje Junk-mailovima su - i takvi programi. Druga je metoda "firewall" - program koji nadzire tko ulazi i koji program sa vašeg racunala zahtjeva izlaz na mrežu - na primjer kalkulator ili sat nema što tražiti na internetu i ocito je da ste pokupili negdje nekakav virus. Kod njega je pak problem - što ste virus vec dobili i on ga ne može sprijeciti. Ne možete se niti pouzdati niti ako je adresa onoga koji je poslao mail neka poznata osoba - na primjer vaš šef. "Virus može falsificirati i pošiljaoca i onda dobivate virus od institucije u koju imate potpuno povjerenje - na primjer vaše banke i onda mislite, zaboga, moja banka mi je poslala virus. Što to znaci za samu banku - ne mora se mnogo objašnjavati, takav gubitak ugleda se teško može ponovno izgraditi." objašnjava Christoph Hardy iz tvrtke koja proizvodi programe protiv virusa. Zato su banke takoder te koje gube ogroman novac - a tek pravi poslovi se spremaju: novim zakonom prihvacen je takzvani "digitalni potpis", dakle poseban kod koji šaljete sa vašeg racunala - kao istovredan obicnom potpisu. Drugim rijecima - ako netko "provali" u vaše racunalo i ukrade vam vaš potpis, on njime može potpisati kupoprodajni ugovor. Možete tako postati ponosan vlasnik imovine koju nikad niste ni vidjeli - ili ste možda nešto svoje i prodali. Zato zaštita i sigurnost moraju biti maksimalne - pa i protiv "smeca" koje dobivate na racunalo. I za kraj pitanje koje je teško naci odgovor: u vec mnogim zemljama takve su poruke zabranjene i pošiljatelja ocekuje ne samo novcana nego možda i zatvorska kazna. No nije teško pismo pisati u Njemackoj ili Americi i pismo poslati preko Ukrajne ili sa Kajmanskih Otoka gdje takvih pravila nema. Postoji jedno jednostavno sredstvo kojim bi se neželjeni mailovi smjesta rastopili - kažnjavati i proizvodaca koji se oglašava na taj nacin. Novac uvijek ostavlja tragove - ali na te sankcije se države ne mogu odluciti. (Silke Ballweg)