"Smrtonosni mir" na Kosovu

Oko 7000 pripadnika i pripadnica Njemačkog Bundeswehra trenutno je aktivno u inozemnim mirovnim vojnim misijama. Njemački vojnici stacionirani su u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Libanonu i u Afganistanu. Povremeno se oko u Njemačkoj vodi žustra i iznimno kontroverzna diskusija oko inozemnih vojnih aktivnosti. Prvenstveno zbog povijesti njemačkih napadačkih ratova u 20. stoljeću.

Ono što čudi je činjenica da do sada tema inozemnih vojnih misija gotovo uopće nije umjetnički obrađivana, ni u filmu ni u literaturi.

Tom i Charly na Kosovu

Ljeto 1999. godine, prašnjavi put, u pozadini nekoliko brdskih vrhova. Njemački tenkovi su na putu prema Kosovu. U jednom tenku tipa “Leopard” sjede mladi vojnici Bundeswehra Tom i Charly. “Mir utvrditi i osiguravati ga”, tako glasi zadaća njihove postrojbe. No, na Kosovu i dalje eksplodiraju mine, još uvijek se pljačka i ubija.

Kako kaže jedan njemački časnik: “Stavite se u kožu jednog kosovskog Albanca. Najprije mu srpski vojnici spale kuću. Onda mu ubiju obitelj. Oni moraju bježati. I sada je rat prošao. Oni se vraćaju kući. I više nemaju ništa. I što oni rade? Ja ću vam reći što tada čini jedan kosovski Albanac: on radi isto ono što mu je prije toga napravio njegov srpski susjed. On pali kuće i nabavlja si oružje. To je svakodnevica ovdje. Shvatite nas ispravno: za nas ovdje ne postoje “dobri” i “loši” tipovi. Mi smo vojnici, mi se ponašamo neutralno.”

Ljubav je jača i od metka?!

Kada jedan albanski snajperist zapuca na mladu i zgodnu Srpkinju Mirjanu, Charly se usprotivi napredbi svoga nadređenog časnika: on se izlaže opasnosti, baca se u snajperističku “vatru” i trči za Albancem kako bi ga uhvatio...i to sve na “svoju ruku”. U “Smrtonosmon miru” gledatelji mogu vidjeti puno akcije, koju prati još više glazbe.

“Mi smo vojnici”, to je ideja vodilja ovog filma. U “Smrtonosnom miru” ne radi se u prvom redu o konfliktu između Srba i Albanaca, radi se ponajprije o brigama i sukobima njemačkih vojnika, koji se calaze između dviju strana. Vojnici su još uvijek gotovo djeca i svejedno nose veliku odgovornost za ljudske živote. Oni istovremeno žele biti i borci i neutralni sudionici zbivanja na licu mesta.

Režiser iz Münchena, Rudolf Schweiger, cijelu priču prča strogo iz vojničke perspektive. Junaci njegovog filma su njemački vojnici Bundeswehra u jednoj inozemnoj misiji. «Ovi ljudi doista nose uniforme, ali u njihovim grudima kuca srce, u grudima oni imaju dušu, i zato oni imaju i osjećaje. A kada tamo na Kosovu njihovi osjećaji počnu «voditi kolo» vojnici su izgubljeni. Ako se oni emocionalno angažiraju u određenim okolnostima to može biti i smrtonosno.»

Emocionalni angažman postaje opasan i za filmske vojnike Toma i Charlyja. Obojica se zaljube u Srpkinju Mirjanu i odjednom se nažu između dvije sukobljene strane. S prokušanom mješavinom akcije i ljubavi Schweiger se nada naklonosti široke publike. Zbog toga se i odlučio protiv forme dokumentarnog filma, njega bi ionako pogledala samo «informirana manjina»:

«Ne smijemo zaboraviti da se Kosovo nalazi praktično ispred naših kućanskih vrata. Kad se ljudi pitaju «a gdje se nalazi to Kosovo?», onda oni nemaju pojma. «Što se na Kosovu dogodilo?», pitaju se oni. Zato ja mislim da je važno informirati se malo bolje o tom genocidu i toj situaciji koja se tamo događa», kaže Schweiger.

"Škakljiva tema" dobar početak

Schweigerov problem u filmu je upravo njegova namjera približavanja kosovske stvarnosti gledateljima. Više dijaloga koji se bave tom «škakljivom» temom je deplasirano, a neki karakteri djeluju posve pojednostavljeno, gotovo jednodimenzionalno. Svi vojnici, osim jedne jedine «crne ovce» su pozitivci.

Iako režiseru nije u potpunosti uspjela namjera napraviti film koji bi informira i koji bi zabavio, «Smrtonosni mir» je dobar početak možda jedne serije filmova koji bi se posvetili njemačkim vojnim angažmanima u inozemstvu.