Snaga žena s Tigrisa

"Ja sam doduše prva žena na ovoj poziciji, ali ne i posljednja", kaže samouvjereno Tikra Alvaš. Ona se nalazi u jednom velikom uredu bagdadske vijećnice. Namještaj od punog drveta, udobne kožne fotelje, plastično cvijeće i minijaturna fontana ukrašavaju njezin ured. Alvaš, koja se u javnosti pokazuje samo pokrivena maramom, od ožujka je gradonačelnica Bagdada. Ona je prva žena u povijesti koja je preuzela takvu poziciju u Iraku, ali i u cijeloj regiji. Nijedna žena prije nje nije bila gradonačelnica bilo gdje u nekoj od arapskih država.

Na tu funkciju imenovao ju je premijer Haider al-Abadi. Krajem veljače je stupio pred irački parlament i izjavio: "Predstavljam vam nezavisnu kandidatkinju za Bagdad." Dok se guverneri 18 iračkih pokrajina biraju na izborima, tradicija je da se gradonačelnike velikih, milijunskih gradova imenuje. Predsjednik iračke vlade ima privilegiju imenovati gradonačelnika ili gradonačelnicu Bagdada. Još u rujnu 2014., kad je preuzeo tu funkciju, najavio je da će u Iraku žene igrati veću ulogu. Imenovanjem Tikre Alvaš, koja je inače inženjerka građevine, pokazao je da ozbiljno misli. A nova gradonačelnica na top-poziciji pokazuje borbenost: "Pokazat ću svima da su žene u stanju obavljati ovaj posao. Poslije mene slijedit će i druge", kaže Tikra Alvaš.

Žene prave karijeru

Doista, u Bagdadu je sve više žena na visokim funkcijama. Neke nose muslimanske marame i druga pokrivala za tijelo, a neke ne. Tako je na čelu najvećeg privatnog medijskog koncerna "Al-Mada" jedna menadžerica, a odjel za istraživanje njemačkog jezika na sveučilištu također vodi žena. Žene se susreću na visokim funkcijama u ministarstvima ili u diplomaciji, one su zastupnice u parlamentu, poduzetnice, liječnice, pravnice... Ima i onih koje voze taksi, ali još nema žena za upravljačem bagera ili autobusa.

Žene su rijetkost jedino na vodećim pozicijama u državi. U vladi koja ima 29 ministarstava, samo dva vode žene. Svi guverneri pokrajina su muškarci.

Žene imaju sve više samopouzdanja i u privatnom životu. Pokazuje to studija nevladine organizacije IMC, koja se pozabavila stopom rastava braka. Stopa rastava braka u Iraku iznosi oko 25 posto. U nekim općinama grada Bagdada je u proteklih pet godina do rastava došlo u više od polovice brakova. Upravo žene sve češće podnose zahtjev za rastavom, iako je za njih to povezano s velikim teškoćama. I dok se muškarac, po islamskom pravu, može rastaviti za nekoliko sati, žena se za rastavu mora boriti mjesecima, ponekad i godinama na sudu.

Samopouzdanje u usponu

Ovo izgleda kao prava revolucija u društvu s patrijarhalnim strukturama u kojem je rastava za ženu povezana i s gubitkom ugleda. Vasan Halid Ibrahim koji je koordinator u IMC-u ocjenjuje kako su odluke žena da se rastave od dugogodišnjih partnera ravne "oslobođenju".

Tome u prilog govori i činjenica da mnoge žene koje se rastave ne ulaze u novi brak, nego se odlučuju živjeti same i zarađivati za vlastite potrebe. Neke se ne udaju kako bi mogle izgraditi karijeru. I nova gradonačelnica je neudana. "Irački muškarci žele sluškinje, a ne partnerice", objašnjava novinarka Samarkand al-Djabiri. "Sve više žena to ne želi." Al-Djabiri i sama ima 42 godine i nikada nije bila u braku.

I Gada al-Ameli, menadžerica privatnog medijskog koncerna "Al-Mada" je neudana. Njezin radni dan traje 14 sati. "Nijedna žena koja je udana ne može raditi taj posao", kaže al-Ameli.

Posljedica rata

To što se danas više nego ranije žene u Iraku odlučuju za karijeru umjesto za obitelj, ima veze i s ratom: u godinama terora nakon pada Sadama Huseina praktično je nestala cijela nekadašnja nacionalna elita. Tijekom građanskog rata između sunita i šijita u Bagdadu su ubijene, mučene ili otete na stotine liječnika, pravnika, profesora, činovnika, novinara i inženjera. Mnogi od njih, pretežno muškarci, su napustili zemlju. Iraku je sada hitno potrebna nova elita.

"Žene su obrazovane i imaju dobre šanse", opisuje al-Ameli novu situaciju. Dok su mnogi mladići bili u ratu, djevojke su studirale. Sada i žene u 40-im ili 50-im godinama prave karijeru, a muškarci su ponovo u ratu. Ovaj put protiv IS-a.

Nadvladati strah od terora

I građevinski sektor je reagirao na promjene u društvu. Napravljene su nove zgrade s manjim stanovima kako bi se odgovorilo na potrebe samohranih majki ili žena koje žive same. I dok su se ranije žene nakon rastave vraćale u roditeljsku kuću, danas sve više njih živi samostalno i podiže djecu i bez novca koji bi trebale dobiti kao alimentaciju.

"To nas žene prisiljava da izađemo van i nadvladamo strah od mogućih terorističkih napada", smatra Samarkand al-Djabiri. Prvih godina u kojima su bilježeni teroristički napadi žene su se bojale ekstremista, a neke i mjesecima nisu izlazile na ulicu. Sada je sve više njih spremno suočiti se s opasnošću, kaže ova novinarka.