Spašavaj što se spasiti može

I 150 godina nakon bitke kod Solferina (1859. između vojske Pijemonta-Sardinije i Francuske) Međunarodni crveni križ je uvijek tamo gdje se vode oružani sukobi. Njegovih 12.000 suradnika pružaju trenutno 15 milijuna ljudi pomoć u osamdesetak zemalja. „Prije svega dijeleći hranu i drugu humanitarnu pomoć žrtvama sukoba“, pojašnjava glasnogovornik Florian Westpfahl. Ali i pozivanjem na poštivanje Ženevske konvencije, posjećivanjem ratnih zarobljenika i zalaganjem za poboljšanje uvjeta u kojima se drži zarobljenike.

Međunarodni odbor crvenoga križa je istovremeno humanitarna organizacija i organizacija za ljudska prava. Važno načelo mu je: neovisnost i neutralnost. Zahvaljujući tomu može djelovati na obje sukobljene strane. Ali, često se nađe i u škripcu: s jedne strane valja čuvati neutralnost, a s druge strane objektivno izvještavati iz ratom zahvaćenih područja. „Mora se sačuvati pristup žrtvama, a s druge strane želi se prenijeti informaciju o stvarnosti oružanog sukoba i njegovim posljedicama za ljude“, kaže Westpfahl.

Nekoć žrtve vojnici, danas civili

Međunarodni odbor crvenoga križa svake godine posjeti pola milijuna zatvorenika u više od 2.000 zatvora u osamdesetak zemalja. U mnogim slučajevima je to jedini kontakt zatvorenika s vanjskim svijetom. Ali, tijekom 150 godina način rada se temeljito promijenio: „U Solferinu je prilikom bitke bilo 40.000 ranjenih i mrtvih vojnika, a samo jedan mrtav civil. Ako pogledate stvarnost današnjih ratova, vidjet ćete da se to potpuno promijenilo, preokrenulo“, kaže Westpfahl ukazujući da su danas žrtve većinom civili.

Uza sav jad s kojim se susreću suradnici Crvenoga križa ima i lijepih doživlajaja. Prošle je godine dostavljeno 650.000 pisama. Tako su obitelji koje je rat rastavio barem poštom mogle međusobno komunicirati. Više od 800 djece je prošle godine zahvaljujući Međunarodnom crvenom križu našlo svoje roditelje.

Autor: Pascal Lechler / Anto Janković

Odgovorni urednik: A. Šubić