Spomenik Barešiću

Mjesni parkić koji se nalazi uz samu Jadransku magistralu ovih dana češće nego inače u svoj hlad prima putnike koji uglavnom zastanu kako bi se fotografirali uz nedavno postavljen dvometarski spomenik koji nosi poetičan naziv „Pogled na Domovinu“. „Napokon je tamo gdje je odavno trebao i biti“ kažu mještani kojih je oko tisuću, a svi su uglavnom u bližem ili daljnjem rodu s osobom kojoj je spomenik i postavljen: Miri Barešiću, bivšem pripadniku ekstremne hrvatske emigracije, osuđivanom za ubojstvo i n kraju sudioniku Domovinskog rata u kojem je i poginuo prije 25 godina.

„Vitez a ne terorist“

„Svakodnevno se zaustavi barem 15-ak automobila“, kaže Mladen Barešić, Mirin rođak koji živi odmah pored spomenika. „Pretežno su to naši ljudi koji žive u inozemstvu i koji su bolje upoznati s pričom“. A burna rasprava oko postavljanja spomenika, koja se povela u hrvatskoj javnosti ali i susjedstvu, pokazala se složenijom nego su mislili, priča nam Ante Barešić, inicijator i realizator cijele ideje, također Mirin rođak. „Ne čitam štampu i nije me briga, mi dobro znamo tko i što je bio Miro. Ništa od nikoga nismo tražili, spomenik sam financirao ja osobno vlastitim sredstvima, nešto uz pomoć ostale rodbine, te prijatelja iz emigracije. Osnovali smo udrugu, te imamo i facebook stranicu pod nazivom ‚Izgradnja spomen- obilježja „Hrvatski vitez Miro Barešić“' kojoj se može svatko tko želi priključiti“. No nije čitav projekt isključivo financiran privatno. U pomoć pri realizaciji uključila se i Općina Pakoštane, koja je prema riječima njihovog načelnika Milivoja Kurtova, dala svoj obol sredstvima iz proračuna, te je potpuno uredila park u kojem se spomenik nalazi, dok su samu skulpturu financirali rodbina i prijatelji naglašava načelnik.

Ne žele imati ništa s medijima

Članovi obitelji, kaže nam Ante, također su sretni što se na ovakav način odala počast njihovom prerano izgubljenom ocu, no zbog novonastale situacije već im je dosta svega, te nisu skloni medijskim istupanjima. “ I ja sam sit toga da ga nazivaju teroristom i ustašom, a možete samo zamislit kako je njima,“ objašnjava Ante, te nastavlja:“Ustaša ne može biti jer je rođen 1950., a ni terorist jer je osuđen za ubojstvo a ne terorizam. Svi smo mi svjesni što se dogodilo i mi nikad nismo rekli da on nije ubio Vladimira Rolovića, jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj, ali dokazano je da je to bilo u samoobrani, a uostalom on je svoju kaznu odslužio“, tumači Ante Barešić svoje viđenje povijesnih događaja.

I ostali mještani na sam spomen riječi „terorist“ odmahuju rukom. Svima su im dobro poznate sve verzije priča, no što se njih tiče, Miro je zbog svoje, kako kažu, „požrtvovnosti i domoljublja“ svakako zaslužio svoje priznanje. Ispred spomenika zatičemo i Rajka Savića rodom iz Bunjevaca, sela nedaleko od Draga koji inače živi u Zagrebu. Stigao je sa svojim sinom kako bi napravio par fotografija. „Konačno smo dočekali da mu se podigne spomen obilježje dostojno hrvatskog viteza prerano poginulog za našu hrvatsku Domovinu,“ kaže nam Savić te pojašnjava kako ga percipira kao velikog domoljuba i borca za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. „Hvala mu na najvećoj žrtvi koju je dao za Domovinu.“

Poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima

Barešić se nakon burnog života provedenog u europskoj emigraciji, gdje je, prije nego što će odseliti u Paragvaj, dobar dio vremena proveo u zatvorima Švedske i Španjolske, 1991. vraća u Hrvatsku kako bi sudjelovao u Domovinskom ratu. No nedugo zatim pogiba u sukobima u zadarskom zaleđu, po, do sada nerazjašnjenim okolnostima, kako se navodi u većini izvora. Mnogi sumnjaju da je Barešić bio žrtvom obračuna unutar hrvatskih oružanih snaga.

„O imenima nećemo, al' sve se zna“, kažu mještani dodajući kako stariji još uvijek nerado pričaju o tome plašeći se „prošlih vremena“. No, Miro je, kaže Jadranko Stojanov, također susjed i naravno rođak, „imao hrabrosti i srca u ova i ona vremena, borio se za Hrvatsku onda '71 i sada '91“. “U nikoga se ne diramo niti oćemo da se iko u nas dira“ njegov je komentar vezan u reakcije srpskih medija, pa nastavlja: „Neka oni rade u svojoj kući šta 'oće nas neka puste na miru. Oni imaju svoje heroje mi svoje. Ma tribalo je ovo napravit i davno prije, on je vitez i zaslužuje spomenik“ zaključuje Jadranko. Spomenik dakle nije sporan za mještane Drage. No sporan je za velik dio hrvatske javnosti kojoj je još spornija činjenica da su se na otkrivanju spomenika pojavila dva člana, još uvijek aktualne, Vlade Republike Hrvatske.