Spomenik ubijenim homoseksualcima

Mjesto na kojem se spomenik nalazi sve je samo ne slučajno odabrano. Spomenik homoseksualcima nalazi se nasuprot spomenika ubijenim židove u Europi. Skulptura oblikom odgovara spomeniku žrtvama holokausta s druge strane ulice. Zamisao je to arhitektonskog dansko-norveškog umjetničkog dvojca Michaela Elmgreena i Ingara Dragseta. Promatrač kroz prozor može vidjeti jednu vrstu crno-bijele filmske scene: dvojicu muškarca koji se ljube. Prostorna blizina spomeniku židovima je logična i dosljedna jer je inicijativa za spomenik ubijenim homoseksualcima nastala početkom 90-tih u vrijeme rasprave o sjećanju na ubijene židove u Europi.

Progon i nakon nacionalsocijalizma

Među vodeće zagovornike od početka se ubrajao Günter Dworek iz Udruge homoseksualaca: ''Za homoseksualca nije bilo lako živjeti u ovoj državi, u ovom društvu kada znamo da je ono nastavilo kazneno progoniti homoseksualce i 20 godina nakon nacionalsocijalizma.'' Do 2000. godine društvo nije prepoznalo da je to nepravda. Tek je tada prihvaćena odgovarajuća odluka u parlamentu, tri godine prije odluke o podizanju spomenika. "To su važni trenuci koji pokazuju da je ovo društvo nešto shvatilo", smatra Dworek. Gradonačelnik Berlina već je sedam godina socijaldemokrat Klaus Wowereit, koji se neposredno prije preuzimanja dužnosti javno očitovao o svojoj seksualnoj orijentaciji u sada već legendarnoj izjavi: ''Kako ne bi bilo nesporazuma, drage drugarice i drugovi, ja ću vam to reći sam, ako netko još nije znao: ja sam homoseksualac i dobro je da je tako, drage drugarice i drugovi.''

Smrtne kazne za homoseksualce

Savezni je parlament 12. prosinca 2003. odlučio, protiv glasova Zastupničkog kluba CDU-a i CSU-a, da se podigne spomenik za ubijene homoseksualce. To je bio lijep rođendanski poklon za političara Zelenih i deklariranog homoseksualca Volkera Becka koji je tog dana navršio 43 godine. ''Postoji više od 80 država u kojima je homoseksualnost među odraslim ljudima još uvijek kažnjiva. Od toga 12 država nalaže smrtnu kaznu za ta djela'', kaže Beck. Po njegovim riječima u školama je zadnjih godina ustanovljen porast netolerancije prema homoseksualcima. "U vjerskim zajednicama, bilo u konzervativnim islamskim ili u evangeličkim, čuju se argumetni protiv homoseksualaca koji se nastoje izolirati", kaže Beck.

Udovoljeno i homoseksualkama

Kao što je predviđeno u prvom nacrtu, spomenik pokazuje dvojicu muškaraca koji se ljube, ali njih bi kasnije trebale zamijeniti dvije žene. Günter Dworek iz Udruge lezbijki i homoseksualaca smatra ovaj kompromis savršenim. „Spomenik tako ostaje svjež, stalno se događa nešto novo. Time se otvaraju novi aspekti koji mogu potaknuti da se stalno iznova bavi ovom slojevitom temom.“

Spomenik je upotpunjen pločom koja govori o progonu homoseksualaca u doba nacionalsocijalizma.