Sporna Flickova zbirka moderne umjetnosti od rujna u Berlinu
16. kolovoza 2004
O tom pitanju trenutno oštro raspravlja njemačka javnost u kontekstu planirane izložbe kolekcije Friedricha Christiana Flicka s oko 2 500 djela glasovitih umjetnika. Vrijedna djela koja je ovaj mecena skupljao desetljećima sada bi trebala izaći iz mraka trezora i arhiva i ugledati svjetlo dana. Flick ih je godinama uzaludno nudio uglednim muzejima u Zuerichu, Londonu, Muenchenu i New Yorku, a ovi su ga redom odbijali zbog mračne, nacističke prošlosti njegove obitelji. No, od 21. rujna ove godine, Flickova kolekcija trebala bi biti predstavljena u berlinskom muzeju za suvremenu umjetnost, Hamburger Bahnhof.
Dinastija Flickovih nije samo simbol njemačke industrije, nego i simbol pogubne povezanosti njemačkih poduzeća i nacističkog režima. Osnivač koncerna, Friedrich Flick, još je ranih 30-etih godina prošlog stoljeća isplatio milijune njemačkoj nacionalsocijalističkoj stranci, NSDAP-u, i bio je najveći Hitlerov opskrbljivač oružjem. Veliki dio njegovog ogromnog bogatstva stekao je zahvaljujući izrabljivanju prisilnih radnika i oduzimanju vlasništva Židovima. Zbog toga je 1947. godine u Nuernberškom procesu osuđen na sedam godina zatvora, da bi prijevremeno bio pušten iz njega i svoj koncern ponovno postavio na noge. Već 1960. godine Flick je bio jedan od najbogatijih ljudi u Njemačkoj. Stalno je smatrao da ga se neutemeljeno kritizira, iako je do svoje smrti odbijao sudjelovati u isplatama odšteta nekadašnjim prisilnim radnicima. Svojoj obitelji Flick senior je ostavio ogromno nasljedstvo, no ni njegovi nasljednici nisu htjeli ući u krug onih poduzeća koja su dala svoj doprinos u fondovima za odštetu bivših prisilnih radnika koje je savezna vlada i njemačko gospodarstvo osnovalo 2001. godine.
Sin osnivača koncerna ponekad se predstavljao kao ”neskriveni porezni izbjeglica”, živi u Austriji i jedan je od najbogatijih ljudi u zemlji. Friedrichov unuk, 60-godišnji Friedrich Christian Flick svojim je mondenim životom godinama bio jedna od omiljenih meta žutog tiska.
Tom kolekcionaru umjetničkih djela Berlin je dao podršku, prihvaćajući posudbu oko 2 000 djela iz Flickove kolekcije koja bi idućih sedam godina trebala biti izložena u jednoj hali pored muzeja Hamburger Bahnhof. Njemačka željeznica kojoj zgrada pripada iznajmit će je za umjerenu svotu, a Flick junior će o svom trošku napraviti potrebne preinake. Kustos Hamburger Bahnhofa, Eugen Blume, nakon objavljivanja ove odluke izjavio je:
”Već godinama na raznim izložbama srećem djela iz Flickove kolekcije i uvijek sam mislio: moj Bože, kakva to kolekcija mora biti! Kad se dokumentacija o njoj našla na mom stolu, pomislio sam kako gospodinu Flicku treba doista čestitati i izraziti mu duboko poštovanje zbog ovog majstorskog kolekcionarskog čina.”
Među 2 500 djela koje posjeduje Flick najveća je zbirka djela Brucea Naumana na svijetu, te veliki dio opusa najpoznatijih suvremenih umjetnika. U Flickove najdraže umjetnike spadaju Picabia, Duchamps, Schwitters i Mondrian, a od sredine 80-etih skuplja i djela američkih minimalista, Dana Flavina, Donalda Judda i Richarda Serre, koji stoje pored djela Gerharda Richtera, Pipilotti Rist i tisuća fotografija iz kruga Bauhausa. No, kvalitetu Flickove zbirke nitko niti ne osporava, sporna je obiteljska pozadina kolekcionara. Na napade, Friedrich Christian Flick odgovara:
”Meni se predbacivalo da instrumentaliziram umjetnost, ali to nije istina, upravo je obrnuto. U trenutku kad sam objavio da ću moju zbirku otvoriti za javnost, počela je rasprava, pojavili su se zahtjevi da počnem uplaćivati u fond za obeštećenje prisilnih radnika. Time što sam želio dozvoliti pristup mojoj umjetničkoj zbirci, javnost je takorekuć uzela umjetnost kao taoca, kako bi me prislila na određena djela.”
U javnu raspravu uključila se i sestra kolekcionara koja traži da se izložba odgodi dok povijesničari ne rasvijetle prošlost obitelji i njezinog koncerna pozivajući se na stotine pisama koja su stigla iz inozemstva i koja izražavaju ogorčenost što se ime Flick sada slavi u svijetu umjetnosti. O cijeloj stvari se još prošle godine izjasnila i njemačka ministrica kulture Christina Weiss:
”Ne razumijem kako se može uspostaviti bilo kakva podudarnost između nacističkog režima i jedne zbirke suvremene, slobodne umjetnosti. Kako se može pokušavati umjetnost generalno okrivljavati i time je osuditi na ignoriranje?”, zgražava se Christina Weiss.
Da bi se smirili duhovi, milijunaš Flick naručio je od Muenchenskog instituta za suvremenu povijest da istraži prošlost njegove obitelji. Njegova sestra, pak, financira isti projekt na bochumskom sveučilištu, a paralelno se istim poslom još bavi nekoliko povjesničara i institucija.