1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sportom do normalnog života

Ronny Blaschke/Mehmed Smajic18. studenoga 2012

Veliki broj mladih osoba s invaliditetom i dalje se skanjuje baviti sportom. Plivačica Elke Borchard je pozitivan primjer savladavanja tog straha. Ni sama nije znala koliko potencijala krije njeno tijelo.

https://p.dw.com/p/16kwm
Es ist normal anders zu seinFoto: Fotolia/mangostock

Za Elke Borchardt je sport bilo nešto što je druge činilo sretnim. Desna noga joj je od rođenja kraća od lijeve. Proüla je preko 40 operacija. Ponekad je u bolnici provodila i po šest tjedana. Jednom čak pet mjeseci. Na kraju joj se ukočio i zglob desnog koljena. Svoje slobodno vrijeme je uskladila svojim tjelesnim ograničenjima: svirala je violinu, slikala, plela… Bavljene sportom i brzi pokreti su bili tabu.

Kao riba u vodi

Kada priča svoju životnu priču, Elke izgleda nervozno – smije se ali i čudi. Ova 18 godišnjakinja je simbol mladih sportaša s invaliditetom. Elke Borchardt je pohađala školu „Carl-von-Linné“ u berlinskoj četvrti Lichtenberg. Ova škola je sa 420 učenika, nekoliko stotina pedagoga i medicinskog osoblja, najveći centar za tjelesni i motorički razvoj u Europi. Učiteljice su Elke Borchard u ljeto 2009. godine pozvale da trenira plivanje. Na početku je bila sumnjičava. Međutim, plivala je dobro. I to sve brže i bolje. Godinu dana kasnije je sa svojom školom sudjelovala na natjecanju „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. Njezina momčad je pobijedila u finalu. „Nikada nisam mogla ni zamisliti da se u mom tijelu krije tako veliki potencijal. Moje koljeno je ukočeno, ali je bavljenje sportom moguće“, kaže Elke Borchardt.

Elke Borchardt,
Elke Borchardt (druga s lijeva)Foto: DW

Mladi za Paraolimpijadu

Kada ovakve priče čuje Norbert Fleischmann zna da se njegov angažman isplatio. Ovaj 62-godišnjak je rukovoditelj sportske organizacije koja se brine o mladima s invaliditetom. Od sredine devedesetih se Fleischmann zalaže za takmičenje „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. Kao model mu služi „Mladi treniraju za Olimpijadu“, najveće takmičenje sportskih škola na svijetu u kojem sudjeluje 800.000 djece i mladih. Tek nakon što je Njemačka željeznica postala sponzor su Ministarstva za kulturu iz deset njemačkih saveznih zemalja podržala projekt „Mladi treniraju za Paraolimpijske igre“. „Na početku smo svi mi koji smo dobrovoljno radili snosili financijske troškove“, kaže Fleischmann.

Oduševljenje se prenosi na roditelje

Birgit Pflug, učiteljica u berlinskoj školi „Carl-von-Linné“ kaže da sport djeci nudi povratak u normalan život. Ona kaže da se oduševljenje, koje se primjećuje kod djece, prenosi i na roditelje. Gotovo 620.000 djece, mladih i odraslih osoba s invaliditetom se bave sportskim aktivnostima u 5.800 sportskih udruženja ili klubova.

U Njemačkoj je konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom stupila na snagu 2009. godine. Međutim, još dugo neće biti sprovedena u djelo. Naime, u Njemačkoj manje od deset posto učenika s invaliditetom pohađa regularne škole. U Švedskoj, Norveškoj ili Portugalu je taj broj daleko veći (19 %).

Stolnotenisaöica u kolicima
Sportom do socijalne integracijeFoto: Fotolia/Radu Razvan

Elke Borchardt je izuzetak. Njena škola ju je kao najbržu plivačicu preporučila berlinskom Olimpijskom centru u kojem treniraju plivači sa i bez invaliditeta. Paraolimpijske igre se kao i Olimpijske održavaju u Rio de Janeiru 2016. godine. Učešće na Paraolimpijskim igrama je veliki san plivačice Elke Borcheardt. Međutim, ako joj kvalifikacija i ne uspije, kroz sport je naučila što se u njoj krije.