Srbi (ni)su najsiromašniji?

Pojedini mediji u Srbiji objavili su da, otkako se antibiotici mogu kupiti samo na recept, neki građani, a ponajviše sirotinja i oni koji nemaju zdravstveno osiguranje, te lijekove kupuju u – veterinarskim apotekama!? Odnosno, kupuju životinjske lijekove i piju ih, jer im je tako, navodno, jeftinije.

Stječe se dojam da političari, s druge strane, izbjegavaju govor o tako bolnim temama i da građane „bombardiraju“ takozvanim velikim nacionalnim pričama, kako bi se zamaglila surova stvarnost.

400.000 ostalo bez posla

S takvom tezom slaže se ekonomski analitičar Milan Ćulibrk, koji kaže da je situacija u Srbiji već odavno alarmantna. „Nekako se olako prelazi preko činjenice da je, od izbijanja globalne krize, bez posla u Srbiji ostalo više od 400.000 ljudi. A ono što je najveći problem jest to što nitko nije zapravo svjestan ili nikoga i nije briga. Mi možemo samo očekivati nekakve pokušaje da se stvari navodno prikažu boljim. Na primjer, ubrzano trošenje novca iz budžeta pred izbore bi možda moglo samo na mjesec-dva donekle i minimalno popraviti životni standard, ali bi posljedice bile katastrofalne jer bi poslije toga uslijedila i mnogo veća inflacija i mnogo veće obezvrjeđivanje dinara. Na kraju bi svi građani bili u gubitku“, navodi Ćulibrk.

Ćulibrk očekuje da će situacija po standard građana biti još gora. „Najveće probleme zapravo očekujem tijekom ljeta i početkom jeseni, dok se ne konstituira nova vlada i dok ne vidimo hoće li ona voditi nešto bolju ekonomsku politiku i hoće li na bolji način uspjeti da se izbori s efektima globalne krize. Ali, nema izgleda da će se stvari u dogledno vrijeme popraviti nabolje“, nije optimist Ćulibrk.

Nije sve zbog siromaštva, nešto je i zbog kulture

Ekonomski analitičar Miša Brkić, pak, misli da se godine u kojima živimo ne mogu uspoređivati s devedesetim godinama prošlog stoljeća, koje jesu bile godine ekstremnog siromaštva. Prema njegovim riječima, iako je činjenica da Srbija ima najniže plaće u regiji, priča o kupovini antibiotika za ljude u veterinarskim apotekama nije samo posljedica siromaštva, što se može vidjeti i na tržnicama u nekim gradovima. „Preprodavači prodaju lijekove iz Bugarske na kojima piše ‘lek iz Bugarske za srce’. To su, naravno, lijekovi bez pakovanja, bez kutije, već onako - u šaci. Tako da mislim da je to više neki kulturološki, civilizacijski problem, nego pitanje siromaštva“, smatra Brkić.

Prema Brkićevim riječima, u pitanju je medijski senzacionalizam. „Da siromaštva ima - ima, ali mislim ne više nego u drugim zemljama u okruženju. Ja ne vjerujem previše u te priče o Srbiji koja je žestoko stradala od ove krize i tranzicije. Ništa više nego druge zemlje u tranziciji, u procentualnom smislu. Ponekad imam dojam da se ta priča o ekstremnom siromaštvu napuhuje, da bi mediji imali interesantnu temu“, smatra Brkić.

I Brkić i Ćulibrk slažu se da Srbiji, zapravo, nedostaje pravih istraživanja na temu siromaštva, kako bi se jasno odgovorilo na pitanje jesu li građani te zemlje definitivno spali na prosjački štap.

Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad
Odg. urednik: Anto Janković