1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Srbija uoči predsjedničkih izbora

Filip Slavković9. lipnja 2004

Srbija je gotovo godinu i pol dana praktično bez predsjednika – u nedjelju, 13. lipnja ponovno se održavaju predsjednički izbori. To je četvrti pokušaj da se izabere nasljednik Milana Milutinovića čiji je mandat istekao početkom 2003. godine, nakon čega je zavrišio u zatvoru Haaškoga suda.

https://p.dw.com/p/9Z0b
Foto: AP

Ovoga puta je sigurno: Srbija će dobiti predsjednika, jer je u međuvremenu iz zakona izbrisana odredba da je za pravovaljanost izbora potrebno da na birališta iziđe više od 50 posto građana s pravom glasa.

Vrlo je vjerojatno da će se novi državni poglavar Srbije znati tek u drugom izbornom krugu, a najviše izgleda da idu dalje imaju trojica od ukupno 15 kandidata. Vladajuća konzervativno-liberalna koalicija u utrku šalje Dragana Maršićanina. On je dopredsjednik Demokratske stranke Srbije i desna ruka srbijanskog premijera Vojislava Koštunice, a kritičari mu već sad predbacuju da će se samo pokoravati onome što kaže njegov šef. Maršićanin to naravno odbija i igra na kartu stabilnosti koju nudi sadašnja vlada: "Moja pobjeda donosi nastavak te stabilnosti i šansu da se nastavi ono što je započeto. Oni koji misle da je Srbiji danas lošije nego prije tri mjeseca, oni će se drukčije opredijeliti, a to može prouzrokovati određenu nestabilnost."

Vlada je uistinu na udaru brojnih kritika – da je nacionalistička, da ne surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločince u haagu, te da Srbiju vodi na margine Europe, što osobito ide u korist proeuropski orijentiranom Borisu Tadiću. Predsjednik oporbene lijevoliberalne Demokratske stranke ranije je bio ministar obrane državne zajednice Srbije i Crne Gore. DS je podsjetimo bila stranka ubijenoga Zorana Đinđića, a Tadić želi sačuvati vrijednosti pokreta koji je u listopadu 2000. srušio Slobodana Miloševića: "Kandidirao sam se na ovim izborima zato što ne želim dopustiti nazadovanje Srbije. Neću dopustiti onima koji smatraju da je bolje bilo u Srbiji od 1991. do 2000. godine, nego što je bilo 5. listopada. Ja se borim za vrijednosti od 5. listopada."

Iako je po nekima Tadić bljedunjav, prema anketama se na ljestvici popularnosti uspio popeti na drugo mjesto, ispred Marišićanina koji uvijek djeluje umorno i iznervirano. Prvo mjesto pripada kandidatu nacionalističke Srpske radikalne stranke, Tomislavu Nikoliću. Nikolić je doduše drugi čovjek u stranci – čelno mjesto i dalje pripada Vojislavu Šešelju koji sjedi u pritvoru Haaškoga suda. Populist je koji kritizira i sadašnju i bivšu vladu, i istodobno pokušava umanjiti ulogu Radikala kod pružanja potpore Miloševićevom režimu. Sada nastupa pomirljivo prema muslimanima, Mađarima i Albancima u Srbiji: "Svaki pripadnik manjina kojem se učini bilo kakvo zlo, neka dođe direkto kod mene. Ne dam bilo kome da maltretira Srbe, ali neću dati ni Srbima da maltretiraju bilo koga."

Nikolić je prvenstveno profitirao od dugogodišnje svađe među demokratskim strankama, koja se nastavlja čak i u sadašnjoj vladajućoj koaliciji. Na primjer, dok Miroljub Labus iz G17-plus i ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Drašković u drugom krugu žele dati potporu Tadiću, ako vladin kandidat Maršićanin ne prođe u drugi krug – šef vlade Koštunica to odbija.

Od preostalih dvanaest kandidata, prema ispitivanjima javnoga mnijenja, samo još financijski i medijski mogul Bogoljub Karić ima šanse osvojiti nešto više glasova – desetak posto. Građani Srbije za predsjednicu mogu birati i Jelisavetu Karađorđević, unuku posljednjeg jugoslavenskog kralja. Svog kandidata za predsjednika pokušalo je istaknuti Društvo sanjara o torti, a kandidatura nije uspjela ni jednom seljaku koji je nastupio kao Mujo lopov, jer je prikupio samo 13 od potrebnih deset tisuća potpisa.