Srpski manastir u albanskom okruženju

U srpskom pravoslavnom manastiru Visoki Dečani na jugozapadu Kosova još uvijek se na molitvu poziva na tradicionalni način: svećenik obilazi oko crkve i lupa po drvenoj dasci. Crkva od bijelog kamena predstavlja središte manastirskog kompleksa opasanog zidinama. Manastir je izgrađen u prvoj polovici 14. stoljeća, a prije četiri godine stavljen je na popis UNESCO-ove svjetske kulturne baštine uz obrazloženje da objedinjava rimsko-katolički stil gradnje i bizantsko-pravoslavno unutarnje uređenje.

Otac Ilarion, jedan od 30 redovnika, kaže da je ovdašnja crkva vjerojatno najveća galerija freski današnjice. Naime, tu je održano oko 4.000 četvornih metara freski na kojima se nalazi 10.000 likova u tisuću scena podijeljenih u 20 tematskih cjelina. Gradnju manastira naredio je srednjovjekovni kralj Stefan, pa je ovdje i danas izložen sarkofag s njegovim posmrtnim ostacima. Otac Ilarion kaže da su te relikvije jedno od najvećih blaga ovog manastira. On tvrdi da i dan-danas ozdravljaju bolesnici koji se pred njima mole, i to ne samo oni pravoslavne nego i katoličke i muslimanske vjere.

Manastir na meti ekstremističkih napada

Kosovo je stoljećima bilo administrativno i kulturno središte pravoslavnih Srba, no u međuvremenu većinsko stanovništvo čine Albanci, pretežno muslimanske vjere. Poslije rata 1999. godine i devet godina UN-ove uprave ta je pokrajina u veljači 2008. proglasila neovisnost. Danas srpska manjina uglavnom živi u izoliranim enklavama. Manastir Visoki Dečani proteklih je godina desetak puta bio meta napada albanskih ekstremista, pa sada cestu koja vodi prema njemu čuvaju snage NATO-a.

Redovnici se već godinama nalaze u svađi sa susjednim gradom Dečanima, u kojem su na vlasti bivši albanski borci za neovisnost. Oni su nakon proglašavanja samostalnosti Kosova manastiru oduzeli 25 hektara zemlje uz obrazloženje da je to vlasništvo albanskih poduzetnika. Redovnici su se žalili UN-ovoj upravi u Prištini, koja je utvrdila da su lokalne vlasti krivotvorile katastarske dokumente pa je manastiru zemljište vraćeno. Unatoč tome, vlast u Dečanima ignorira tu odluku, a čak je na odlazak prisilila i dva UN-ova službenika koji su se nalazili u gradu.

Manastir želi pomoći i srpskim povratnicima

Redovnici sada i dalje obrađuju sporno zemljište, a ono što se proizvede uglavnom završava u manastirskoj kuhinji, primjerice sir i jogurt iz potpuno kompjutorizirane mljekare. Otac Sava, koji je nešto poput manastirskog menadžera, naglašava da redovnici ne poznaju privatno vlasništvo nego sve dijele među sobom.

Visoki Dečani su sve do 20. stoljeća svako malo pljačkani i uništavani, pa opet izgrađeni. Danas ih financijski potpomaže srbijanska Vlada. Pored toga, redovnici prodaju vlastitu rakiju, med i rukotvorine. Za srpske poljoprivrednike koji su ostali na Kosovu ovaj je manastir važan poslodavac, a otac Sava se nada da će pomoći i srpskim izbjeglicama koje se polako vraćaju. Kao jednu od mogućnosti on navodi gradnju hotela u selima s povratnicima u kojima bi mogli biti smješteni hodočasnici koji redovito pristižu u manastir Visoki Dečani.