Stampedo na dionice kineske državne banke

Početna preračunata cijena od 30 eurocenti po dionici skočila je već tijekom prvog dana optjecaja na burzi u Šangaju za devet, a u Hongkongu za čak 18 posto. «Trgovina dionicama je krenula. Početna je cijena iznosila tri dolara i sedam centi, a sada koštaju tri dolara i 61 cent», priopćio je glasnogovornik burze u Hongkongu.
Za dopredsjednika uprave međunarodnog bankovnog i financijskog instituta u Šangaju Horsta Löchela ne radi se o pretjeranoj euforiji oko novog superlativa: «Mislim da se radi o realističnoj stvari. Osobno bih rado bio sudjelovao u tom činu, jer snažno prevladavaju izgledi za daljnji rast tečaja. Vrijednost dionica triju banaka, koje su dosad izašle na burzu, se dijelom udvostručila u roku od samo godinu dana, tako da investitori imaju priliku za veliku zaradu.»

Kinezi u burzovnoj groznici

Istodobni izlazak Kineske industrijske i komercijalne banke na burze u Šangaju i Hongkongu izazvao je pravi stampedo investitora. Samo je u Hongkongu bilo 78 puta više zainteresiranih za dionice od 30 centi nego samih vrijednosnica, objavile su agencije. Sedmina svih stanovnika Hongkonga podnijela je zahtjev za kupnju dionica kineske banke, a slična je navala bila i u Šangaju.
«Treća se po veličini kineska banka prvi put pojavljuje na burzi u Hongkongu, a istodobno i u Šangaju. Razlog je jasan: Kineska Vlada vlastitom stanovništvu želi omogućiti stjecanje dobiti. Stranim je, pak, ulagačima – svima, a ne samo njemačkim – mnogo teže doći do dionica. U Kini samo Kinezi smiju kupovati dionice. Stranci u Hongkongu mogu kupiti dionice samo ako su tamo prijavljeni. To znači da je za njemačke investitore jedini put preko fondova u Njemačkoj ili Europi koji ulažu u kineske dionice i tako profitiraju od ovog izlaska na burzu», pojašnjava Löchel.

U rukama države – unatoč privatizaciji

Izlaskom na burzu Kineska industrijska i komercijalna banka postaje sedma po veličini kreditna ustanova na svijetu. No, i unatoč privatizaciji, 85 posto vlasništva ostaje u rukama države. Ta se okolnost, međutim, ne dâ ocijeniti jednoznačno, smatra financijski stručnjak Horst Löchel: «Za investitore postoji jedna dobra strana. Država će, naime, učiniti sve, bude li došlo do poteškoća. Kinske su vlasti u prošlosti uložile mnogo novca u banke, a imaju i dostatne devizne pričuve. Time su investitori vrlo dobro osigurani. Mana je, međutim, što bi Vlada trebala vladati, a ne izigravati gospodarstvenika. Drugo je pitanje bi li poslovi išli bolje, kada bi više bili privatizirani.»
Prije samo nekoliko godina Kineska je industrijska i komercijalna banka gotovo bila pred stečajem. No, zahvaljujući državnim subvencijama, uspjela se lišiti 95 posto jalovih kredita kod kojih od samog početka nije bilo izgleda da će ikada u cijelosti ili barem djelomično biti vraćeni. Tako danas slovi za najzdraviju, dakle gospodarski najstabilniju veliku državnu banku u čitavoj Kini.

U očekivanju svjetske konkurencije

Izlasci na burzu trebali bi u kineske državne banke privući strane menadžere te tako ubuduće spriječiti odobravanje neisplativih kredita, kako bi se ravnopravno mogle uhvatiti u koštac s međunarodnom konkurencijom, kada Kina u prosincu, dakle idućeg mjeseca, otvori svoj bankarski sektor za zainteresirane iz čitavog svijeta. Kineska industrijska i komercijalna banka već danas ima 150 milijuna privatnih mušterija.
Od njezinog će izlaska na burzu profitirati i njemačko Allianz osiguranje, koje je početkom godine kupilo dionice u vrijednosti od oko milijardu dolara. Allianz je time otvorio novi prodajni kanal za plasman svojih polica životnog osiguranja na kinesko tržište od kojega se ove godine po prvi put očekuju prihodi od uplate premija veći od 100 milijuna eura.