Staro carstvo i nove države

6. je kolovoza 1806. abdicirao zadnji car Svetog rimskog carstva njemačkih nacija, habsburški car Franjo II. abdicirao i time potpisao propast starog poretka srednje Europe. 200. obljetnica tog datuma povod je jednoj ambicioznoj izložbi koja se od danas pa do 10. prosinca prikazuje u dva grada: u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu i u Kulturno-povijesnom muzeju grada Magdeburga. Izložbe preko impresivnih eksponata predstavljaju povijest Carstva prije svega kao povijest kulture. Ujedno, one zrcale istovremeno i nova istraživačka stremljenja.

„Staro carstvo i nove države 1495.-1806.“

Godina je 1800. U Europi bjesne ratovi. Sveto rimsko carstvo njemačkih nacija, koje je stoljećima obuhvaćalo najrazličitije kneževine, područja i konfesije, postoji još samo na papiru. Svojim potpisom na dokument o abdikciji iz kolovoza 1806. car Franjo II. proglasio je kraj starog Carstva. Taj neupadljivi potpis je možda i najvažniji eksponat u Njemačkom povijesnom muzeju u Berlinu. On dokumentira propast Carstva, političke tvorevine koja je oko 1000 godina dominirala prostorima srednje Europe.
Otvaranje izložbe koja se bavi prvim danima oko smjene epoha, vremenima oko reformatorskog kongresa u Wormsu 1495., opisuje kuratorica Jutta Götzmann: „To je prolog, prikazujemo prijetnju od Osmanlijskog carstva, Kolumbovo otkrivanje Amerike, utemeljenje carskog suda, a svrha tih izložaka je da se posjetitelja «vrati» u vremena oko 1500. godine.» Izložba je obogaćena raznim dokumentima, dnevnicima, putopisima i kulturno-povijesnim objektima koji ilustriraju tadašnje doba.

Granice kao identitet

Izložba je tako organizirana da i prostornom podjelom eksponata posjetitelju da naslutiti kako je u Carstvu važnu ulogu igralo razgraničavanje. I to ne granica u današnjem smislu, nego više kao metafora: Sveto rimsko carstvo se definiralo i kroz feudalno organizirano pravno vlasništvo nad određenim pravima ili zemljištem. O tome svjedoče brojne medalje i mitovi vezani uz lik Karla Velikog. U drugim izložbenim prostorijama tematski su predstavljeni izbori i krunidbe careva, a prikazuju se i vrijedni eksponati iz kölnske katedrale. Osim toga kao simbol Sedmogodišnjeg rata između Pruske i Austrije izložena je i slika gorućeg Dresdena. Jutta Götzmann objašnjava: „Na tom se primjeru vidi da ni Carstvo, a ni carski zakoni nisu bili djelotvorni. Sukob između Austrije i Pruske odigrao se na području Carstva i kasnije je dobio karakter „carskog konflikta“. Na tom se primjeru mogu vidjeti nastojanja Pruske i Austrije oko dobivanja suverenosti.“

Kraj Carstva

S francuskom revolucijom i Napoleonom proširila se ideja nacionalne države, a staro Carstvo se raspada. Kao godina propasti navodi se 1806. Njemački kneževi pod Napoleonovim vodstvom izborili su se za novi suverenitet, a polako nestaje Carska crkva kao crkva plemića. Poveznica novih država je, po uzoru na francuski primjer, Ustav. Na kraju izložbe se može razgledati Bečki kongres, koji je okončao Napoleonovu megalomaniju. No, manifestiraju se promjene koju su Napoleonovim djelovanjem nastale na političkoj karti srednje Europe. Izložba nudi povod za diskusije o pitanju aktualnosti Svetog rimskog carstva danas. U nekim bi aspektima ono i dan-danas moglo itekako poslužiti kao model za federalno uređenje Europe.