Starosna piramida postavljena naglavačke

Sliku Njemačke 2030. godine autori serije slikaju vrlo tmurno, umirovljenici provaljuju u apoteke kako bi došli do nužnih lijekova, beskrupulozne tvrtke samo idu za što većim profitom ne vodeći računa o ljudskom dostojanstvu. Ali, nisu svi znanstvenici tako pesimistični.

2050 u Njemačkoj će biti dvostruko više 60-godišnjaka nego novorođenčadi. Savezna Republika Njemačka doživljava najveći prevrat u svojoj povijesti. Kakva će to biti zemlja?

To pitanje postavila je i jedna od najvećih javno-pravnih televizijskih postaja u Europi ZDF, a ujedno dala i odgovor: bit će to tmurna zemlja, obojena konfliktima između mnogobrojnih bolesnih, siromašnih i starih s jedne, te malobrojnih, aktivnih mladih ljudi s druge strane. Zvuči uvjerljivo, konačno, demografija je egzaktna znanost. Starosna piramida bit će postavljna naglavačke, no kakve će to posljedice imati, još je potpuno otvoreno, tvrdi npr. prof. Thomas Straubhaar, koji problem vidi drukčije nego televizija:

«Mi smo zapravo potaknuti tom situacijom, koju ionako ne možemo puno promijeniti i zato ju trebamo osmisliti na najbolji moguć način, a ne se dati zastrašiti strašnim scenarijima i paralizirati se.»

Kao direktor hamburškog Svjetskog gospodarskog instituta, on sam radi na prognozama za godinu 2030. Tada više neće biti problem nezaposlenost, već će se umjesto toga stvoriti praznina u tvornicama i uredima. A upravo u tome je i šansa, kaže Straubhaar. Ponajprije za same starce, smatra i prof. Reiner Klingholz iz berlinskog instituta za demografski razvoj. Konačno, ljudi u svojim 60-tima danas se još dugo ne ubrajaju u staro željezo.

«Danas je životna perspektiva sa 60 godina onakva kakvu su nekad imali dvadesetgodišnjaci, naime još 20 godina. Znači da smo i u tim godinama još sposobni za rad i da možemo biti korisni za društvo. Možemo dulje uplaćivati u mirovinska i socijalna osiguranja.»

I dok poduzeća danas svoje dugogodišnje radnike uz snažnu podršku politike guraju van, 2030. se više neće moći odreći njihovog iskustva i radnih sposobnosti. Mnogi će ljudi sa 70 još rado htjeti raditi, pa čak i ako možda ne cjelodnevno. Ipak, postoji mogućnost da se u budućnosti još više proširi jaz između siromašnih i bogatih starih ljudi. Takav demografski razvoj otvara i ženama nove perspektive. One će imati mnogo izgleda za poslovni uspon, a i politika će ih rado podržavati npr. sveobuhvatnom brigom o djeci. Još jedna skupina moći će pomoći da se pokrije nedostatak radne snage, a to su Nijemci s migracijskom poviješću, u to je Thomas Straubhaar uvjeren: «Riječ je o mladim ljudima koji se žele probiti iz lošijih početnih okolnosti, koji su dinamični, ambiziozni, koji bi njemačkom gosporadstvu mogli donijeti nevjerojatne nove impulse. Znači, na toj skupini mladih će se pokazati želi li Njemačka zaista riješiti demografski izazov, a tome mogu pozitivno doprinijeti svi oni s migracijskopolitičkim porijeklom.»

Njemačko društvo doduše ovdje mora već što je prije moguće postaviti druge signale i djecu stranaca više ne promatrati kao problem, već kao potencijal. To su sve pozitivne perspektive, no unatoč tome, sigurno je da će u Njemačkoj pasti velik teret na sustav socijalne i zdravstvene skrbi. Jer, kako kaže Reiner Klingholz, čak i onda kada stariji u prosjeku budu zdraviji, ipak će jednom početi patiti od mnogobrojnih kroničnih oboljenja: «Ranije su stari ljudi kod otkazivanja bubrega jednostavno umirali. Danas dijaliza bubrega košta oko 50 tisuća eura godišnje i ljudima se to događa pri relativno dobrom zdravstvenom stanju. To je naravno velik napredak, željeni napredak, ali je povezan s vrlo visokim troškovima.»

To će dovesti do toga da će ljudi ubuduće biti manje orijenitirani na konzum, a više će ulagati u starosnu skrb. I uopće, kako smatra Thomas Straubhaar, promjena mentaliteta je neizbježna. Doživotno učenje i fleksibilnost, odlučujuće su natuknice za društvo koje će i 2030. biti vrijedno života.