Stepenicama do neba

Utrka po stepenicama Empire State Buildinga u New Yorku, stubište tornja Taipei 101 u Tajvanu, Sky Tower u Aucklandu ili Swissotel u Singapuru... Thomas Dold dobro poznaje njihova stubišta. Kod kuće najčešće trenira u Frankfurtu, u jednoj od najviših zgrada u Njemačkoj: Main Tower. Njena fasada od stakla završava tek na više od 200 metara od zemlje i broji 56 katova. Ovdje je i sjedište Pokrajinske banke Hessena, ali malo ih je koji su ikad u životu uopće pokušali doći do svog radnog mjesta - stubištem, nego radije idu dizalom. Ipak smo našli i jednu koja barem zna gdje se stepenice nalaze: "Spuštala sam se jednom 50 katova kada smo imali požarnu uzbunu. Trebalo mi je oko 13 minuta."

Rekord "iz razonode"

Thomas Dold se ne spušta - njegova specijalnost je penjanje i to svih 56 katova. Njemu treba za oko tisuću stepenica oko šest minuta i time spada u sam svjetski vrh. Za nova, još viša stubišta i izazove je spreman i otići u sve krajeve svijeta: "Od zapada prema istoku; od New Yorka, penjao sam se u Milanu, Bazelu, Stuttgartu, Singapuru, Taipeiu, Sidneyu... Penjao sam se i na Auckland Tower, onako iz razonode, ali sam tamo postavio rekord koji još uvijek vrijedi."

Devedeset katova bez razlike

Još kao student ekonomije je otkrio svoj talent za stubišta i u međuvremenu je pobjednik u brojnim takvim natjecanjima. Posljednji put je to bilo ove veljače u utrci u Empire State Buildingu gdje je pobijedio po peti put. Neka stubišta su mu draža od ostalih, neka su pak izuzetno naporna: "Najteže stepenice i najteže natjecanje je i psihički i fizički neboder u Taipeju. Fizički, jer je tamo veoma visok toranj s najokrutnijim usponom koji postoji na natjecanjima. A i mentalno, jer se na 91 katu ne mijenja baš ništa osim neonskih zelenih oznaka katova."

Od brda do stubišta

Obično je dva puta tjedno u neboderu u Frankfurtu: grabi po dvije stepenice i pomaže si zamahom na rukohvatu. Njegovi listovi noge su toliko mišićavi da mu trebaju čarape krojene po mjeri. Na početku je trčao i utrke uzbrdo i četiri godine je bio u nacionalnoj momčadi: "Tamo se penjete na razmjerno strma brda i primijetio sam da sam brži od ostalih što je brdo strmije. Onda sam htio isprobati nove stvari i došao sam do utrka po stubištima, što nekako ispada najstrmije brdo što može biti."

Može i unazad

Kada ne trči po stubištu, Dold je među najboljima na svijetu i u još jednom bizarnom sportu: trčanju unazad. Kaže da mu to pomaže razvijati posve druge mišiće, a i tu ubire medalje. Postigao je pet svjetskih rekorda u trčanju unazad, od utrka na 400 metara pa do jedne milje. "To unosi malo raznolikosti u trening. Trčanje unazad otvara nove perspektive jer i svijet gledate na drugi način, morate obraćati pažnju na neke stvari koje su inače nevažne."

Ipak, i Thomas Dold ima još jedan san koji nije ispunio - neboder visok čitavih 800 metara koji je tek nedavno otvoren: "Burj Khalifa u Dubaiju! Ako tamo ima stubišta ili ako dobijem poziv, u svakom slučaju idem tamo! I prilično sam siguran da ću još ispuniti taj san: pitanje nije da li, nego samo kad!"

Autorica: Justyna Bronska/Anđelko Šubić

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm