Stop - kraj telegrama
23. srpnja 2013
Osobito starije generacije dobro znaju, što to znači kad poštar dojuri na motociklu i pozvoni u neko neuobičajeno vrijeme: da li je netko u obitelji obolio, ili još gore, preminuo? Stiže punica i ostat će preko vikenda? Nešto važno se dogodilo na poslu? Ili ipak nešto radosno: u obitelji je stigla prinova? Netko vam želi čestitati rođendan?
To je uvijek bio hitni i izvanredni slučaj, jer su i brzojavi bili skupi - doista su se u prvim danima telegrami "kucali" morzeovim znakovima i onda prepisivali u poruku koja se žurno prenosila primatelju. Doduše, poznati su i "pozdravni telegrami" prilikom nekih manifestacija gdje su se neumorno ponavljale političke fraze i poruke, ali za "obične" ljude je telegram uvijek bio nešto posebno.
Osobito ako se živi u golemoj zemlji kao što je Indija. Zato ne čudi kako je tamo, samo petnaestak godina nakon što je Samuel Morse uopće prvi puta predstavio prenošenje poruke putem električne žice, već bila otvorena prva telegrafska linija: od Kolkate (nekadašnje Kalkute) do tamošnje luke Diamond Harbour, udaljene četrdesetak kilometara od središta grada.
Žila-kucavica golemog carstva
Naravno, britanskoj kolonijalnoj vlasti i njenoj East India Company je ljuto bila potrebna takva vrsta komunikacije po golemom carstvu. Zato je samo godinu dana kasnije, 1856. telegrafska mreža u Indiji već bila dugačka preko šest tisuća kilometara i povezivala je najvažnije gradove poput Kolkate, Agre, Bombaja, Pešavara i Madrasa.
Tolika ovisnost Britanaca o telegramu se pokazala i kao nedostatak: "Svakako je telegrafska mreža igrala važnu ulogu u borbi za neovisnost i istraživanja su pokazala kako su u tim danima borci za neovisnost Indije prije svega prekidali telegrafske linije kako bi spriječili Britance u komunikaciji", objašnjava indijski sociolog Dipankar Gupta.
Ali i u neovisnoj, samostalnoj Indiji su tamošnji stanovnici svako malo slali Taar - 'žicu' kako su u Indiji zvali brzojav: na vrhuncu ove službe 1985. je mreža od oko 45 tisuća telegrafskih ureda primala i slala oko 600 tisuća telegrama - svakog dana! Za brojna zabačena naselja je telegram bio jedini način brzo saznati novost: telefoni su tada bili još rijetkost, a pismu je trebalo danima da stigne s jednog odredišta na drugo.
Kraj jedne epohe
Vremena su se brzo promijenila: ne samo da je došao telefon, nego je tu i mobilna telefonija, SMS-ovi, internet, elektronička pošta... Telegrafska mreža u Indiji je dobila konkurenciju s kojom nije mogla držati korak: "Gubici su postajali sve veći. Izgubili smo 250 milijuna američkih dolara u posljednjih sedam godina i bilo je vrijeme da obustavimo ovu službu", objašnjava Shameen Akhtar, direktor Indijske telegrafske službe Bharat Sanchar Nigam.
"To je tužan dan za mene", priznaje Madan Gopal, službenik službe brzojava u Delhiju. Ne samo zbog toga jer se ukida njegovo radno mjesto, nego i zato jer je to kraj čitavog razdoblja: "Ja sam poslao na tisuće telegrama iz ovog mog malog, zagušljivog ureda. Počeo sam još kucajući morzeove znakove i na kraju smo već pisali poruke na računalu i slali ih putem mreže."
Nema sumnje kako u međuvremenu doista postoje brži i pouzdaniji načini slanja poruke. Američki Western Union je još 2006. obustavio telegrafsku službu, a iako još niz zemalja u Europi nudi usluge brzojava, one su danas tehnološka povijest.
Još barem jednom: "Potpišite ovdje, molim"
Ali to je i povijest koja i Indijcima mnogo znači: u posljednjim danima pred ovaj 15. srpanj - dan kada je obustavljena ova služba, još na desetke tisuća Indijaca je požurilo poslati još jedan telegram, za uspomenu. Ipak nije isto vidjeti čestitku ili neku lijepu želju na (bezdušnom) zaslonu računala ili ga dobiti u ruke od poštara koji je dojurio na biciklu ili motociklu. Navodno je posljednji službeni telegram u Indiji dobio potpredsjednik parlamenta Indije, Rahul Gandhi.
Ipak, Indijci ne mogu bez komunikacije - ali danas naravno na druge načine. Tako po grubim procjenama u Indiji danas ima 850 milijuna mobilnih telefona, a mreža korisnika Interneta nigdje ne raste tako brzo kao u toj golemoj zemlji. Danas već 160 milijuna Indijaca koristi svjetsku mrežu, a po procjenama proizvođača računalnih poslužitelja i mrežnih sustava Cisco, već do godine 2017. će u Indiji biti 348 milijuna korisnika interneta.