Stota godišnjica smrti W. Buscha
9. siječnja 2008
Izuzetno talentirani Wilhelm Bush došao je na svijet 15. travnja 1832. u Wiedensahlu u blizini Hannovera. Roditelji su bili skromnog imovnog stanja, otac je bio trgovac na malo. Po njihovoj želji sin započima izobrazbu za strojobravara. Ali, prekida ju i upisuje se na Umjetničku akademiju u Düsseldorfu. Roditelji ne razumiju njegovu želju da postane slikar. No, njemu se ne sviđa ni u Düsseldorfu, prelazi u Antwerpen u Belgiji, a potom u München. Tu 1859. dolazi do ključnog zaokreta u njegovom životu. Izdavač i drvorezac Kaspar Braun otkriva njegove crtačke sposobnosti i angažira ga u svom humorističnom tjedniku "Fliegende Blätter" i časopisu "Münchner Bilderbogen". Kroz taj rad Busch, istina, nije postao slikar, ali je karikaturist. I što je još važnije, on razvija pokretne slike - stripove. Uz crteže piše i tekstove. Eva Weissweiler je upravo objavila biografiju ovoga poznatog Nijemca:
"On je samotnjak i osobenjak, to je već poznato, ali manje je poznato da je kod njega prevladavala zabrinjavajuća psihička konstitucija.
Likovi neobične fantazije
Depresivni Busch u svom djelu razvija gotovo sadističku fantaziju. Hladnim, secirajućim pogledom u svojim karikaturama kritizira malograđanštinu svoje seoske okoline: bračne parove koji se tuku, pijane župnike, prividno svete časne sestre i uvijek nanovo mučenje životinja. Na njegovim crtežima nalaze se stravično brutalni oblici smrti: njegove derane Maxa i Moritza melje mlin, pobožna Helena se pijana previše približava svijeći. Uz to Busch piše stihove koji su daleko od ljudskog poštovanja. Neke njegove likove raznose bombe, druge gazi valjak, nekima odsijeca glavu, neke vješa za nos. Većina toga je čista fantazija. Ali, neke priče ipak više odražavaju povijesne činjenice nego što se misli, kaže Eva Weissweiler:
"Po mom mišljenju, Maxa i Moritza se do danas potpuno krivo čita, ako ih se poima samo kao priču o pobuni zločestih dječaka. Mora se imati na umu da je to nastalo 1860-ih godina, u tadašnjem Hannoverskom kraljevstvu, koje je tada doživjelo stravičan pad. Na selu je vladala strahovita bijeda, nadničari su masovno umirali od gladi. Čitave bande dječaka su išle zemljom. Bile su ih vjerojatno tisuće. Bili su bez roditelja i mogli su preživjeti samo kradući kokoši i perece. Zanimljivo je da Max i Moritz nemaju roditelje, čak ni na kraju nema nikoga tko bi za njima tugovao, a za tom djecom su djelomice bile raspisivane tjeralice i njihovi portreti na početku izgledaju kao s tjeralice. Utoliko je to gorka socijalna kritika pojednostavljeno rečeno seoske buržoazije koja se prežderava, kao primjerice udovica Bolte koja si može priuštiti da odjednom pojede četiri kokoši."
Crtanje, alkohol i jedna žena
Samotnjak Busch svoj život provodi sjedeći za štafelajem i crtajući. Previše pije alkohola, puno puši i uzgaja pčele. Samo jedna žena možda u njegovom životu igra veću ulogu: bankarova supruga Johanna Kessler. Ona Buschu 1868. u svojoj frankfurtskoj kući uređuje stan s atelijerom. 1877. dolazi do sukoba s njom. Busch se definitivno povlači u svoj donjosaski zavičaj. Kao stariji gospodin nastanjuje se u blizini Göttingena i umire bogat.
Wilhelm Busch vrijedi kao osnivač modernog stripa. Njegov način zlurade komedije utjecao je na autore stripova u New Yorku pa i filmske redatelje u Hollywoodu. Oni su početkom 20. stoljeća preuzimali tipične elemente. Djelo toga osobenjaka do danas nije izgubilo svoju oštrinu, svoj crni humor i avangardni umjetnički minimalizam i fascinaciju.