Stranci u Njemačkoj - sve manje se osjećaju diskriminiranima ali se i sve više povlače među "svoje"

Redoviti izvještaj koji svake dvije godine oslikava stanje u Njemačkoj ovog je ponedjeljka već pobudio prilično pažnje rezultatom što stanovnici ove zemlje - prije svega Istočnih saveznih pokrajna - misle o postojećem državnom uređenju i raširenom uvjerenju kako je socijalizam zapravo sasvim dobar oblik državne uprave samo što, eto, u Njemačkoj Demokratskoj Republici nije baš bio proveden kako bi trebao biti. No ovaj opsežan izvješta Statističkog ureda, Znanstvenog centra za socijalna istraživanja iz Berlina i Centra za istraživanja, metode i analize iz Mannheima sadrži i mnoge druge veoma zanimljive podatke - pogotovo kada je riječ o strancima u Njemačkoj i odnosima kako stranaca prema ovoj zemlji kako Nijemaca prema strancima.

Pri svakoj raspravi u Njemačkoj kada se povede pitanje, da li je ova zemlja useljenička zemlja ili nije, veoma se brzo uzbude duhovi iako i zagovornici najoštrijih mogućih propisa za useljavanje moraju priznati: stanovništvo ove zemlje rapidno pada i čak ako bi se potpuno otvorile granice, jedva da bi u zemlju došlo dovoljno radno sposobnog stanovništva da bi već sadašnjoj radnoj generaciji osiguralo mirovinu kakvu uživaju trenutni penzioneri.

U relativnim brojkama - Njemačka se teško može nazvati zemljom useljenika: svjetski rekorder su Ujedinjeni Arapski Emirati gdje su stranci tri četvrtine stanovništva ili Kuvajt gdje od 5 građana su 3 došli iz daljine dok u Njemačkoj oni ne predstavljaju niti 10% stanovništva. Ali u apsolutnim brojkama - stvari izgledaju nešto drugačije: na vrhu su bile i ostale Sjedinjene Američke Države koje broje gotovo 35 milijuna useljenika ali nakon Rusije sa 13 milijuna odmah dolazi Njemačka koja bilježi 7 milijuna i 350 tisuća useljenika. Štoviše - statističari su od 1954. do 1999. uredno prebrojali čak 54 milijuna ulaska i izlaska stranaca time da ih je ukupno, dakle zbrojeno i sa onima koji su zatražili i dobili njemačko državljanstvo pa se tako više ne vode kao stranci, 9 milijuna više ušlo nego što ih je izašlo.

No najnoviji izvještaj pokazuje nekoliko zabrinjavajućih činjenica: stranci imaju malo kontakata sa Nijemcima i iako se to tek polako mijenja, drugi pokazatelji govore kako stranci sve dublje tonu u svojevrsnu unutrašnju emigraciju. Osobito je to prisutno kod ispitanih stranaca turskog porijekla: samo njih 17% doista govori njemački u svakodnevnom životu što je čak i manje nego u ispitivanju provedenom 1996. godine, tek polovica ih smatra kako dobro zna njemački jezik iako ih sada više - gotovo 60% - namjerava ostati u ovoj zemlji duže vremena. Na žalost, ni takozvani "stanovnici bivše Jugoslavije" nisu baš mnogo bolje prošli.

Jer, ispitivanje je podijelilo strance u četri skupine: Turci, stanovnici bivše Jugoslavije, stranci iz "stare" Europske Unije - tu se prije svega misli na Talijane, Španjolce, Grke i Portugalce - i "useljenike" koji su u Njemačku došli kao pripadnici njemačke nacionalne manjine iz Rusije, Rumunjske i drugih zemalja Istočnog bloka.

I kod "stanovnika bivše Jugoslavije", baš kao kod Turaka je zabilježeno kako zarađuju manje nego što je njemački prosjek, kako su slabije školovani i što je najgore - ne na kraju zbog nepoznavanja jezika - niti druga generacija nema osobitih šansi da završi gimnaziju i sveučilište nego će mnogo prije završiti kao, u najboljem slučaju, kvalificiran radnik.

Sa druge strane, odnos Nijemaca prema strancima i dalje se mijenja i to na bolje. Doduše, još uvijek ih tri četvrtina misli kako se "stranci trebaju malo bolje prilagoditi svoj životni stil Njemačkoj", osobito je raširen oprez prema islamu - njih 43% teže socijalnoj distanci a nije baš sjajan odnos niti prema pripadnicima židovske vjeroispovjesti: njih 27% smatra kako bi se osjećali "neugodno" ako bi pripadnik te vjere ušao u njihovu obitelj putem ženidbe.

I dok su ovi podaci manje ili više podjednaki i na Zapadu i u područjuma bivše Istočne Njemčake, druga pitanja govore o većoj bojazni prema strancima na Istoku: tamo 34% upitanih smatra kako bi strance "trebalo poslati kućama kad nema dovoljno radnih mjesta" - na zapadu je to 13% manje. No treba napomenuti - na Istoku živi kud i kamo manji broj stranaca pa je tako i socijalni kontakt mnogo rijeđi. Stanovnici zapadne Njemačke sve češće imaju kontakt sa "strancima" koji i sami priznaju kako su sve manje "diskriminirani" - 1996. je na primjer 9% stanovnika "bivše Jugoslavije" navodilo kako se osjećaju diskriminiranima na temelju njihovog porijekla - 2001. ih ima još samo 1%. Konačno, 1980. je samo 8% Nijemaca imalo strance kao dio vlastite obitelji, 2002. ih je takvih već 30% a od 18% Nijemaca koji su imali strance i kao prijatelje, za vrijeme ovog ispitivanja takvih je bilo čak i više nego što strance imaju kao kolegu sa posla: 61%.