Strateško partnerstvo Rusije i Srbije

U Rusiji su prvi vicepremijer srpske vlade i ministar obrane Aleksandar Vučić te predsjednik Srbije Tomislav Nikolić koji će s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Sočiju potpisati Deklaraciju o strateškom partnerstvu.

Podrška Rusije svakako puno znači Srbiji, kako u pregovorima s Europskom unijom, tako i u odnosima sa zemljama regije, ocjenjuje za Deutsche Welle vanjskopolitički komentator „Politike“ Slobodan Samardžija. Ostaje naravno veliko pitanje kakav će stav Rusija sada zauzeti o nečemu što se tumači kao odustajanje od tvrde politike Beograda prema Kosovu. Sudeći po komentarima ruskih medija, kaže Samardžija, Rusija nema ništa protiv sporazuma Beograda i Prištine.„Ukoliko taj sporazum zaista bude onakav kako ga predstavljamo u Beogradu i kakav bi trebao biti i da se iz svega toga ne izrodi nešto potpuno drugačije. U tom smislu imamo podršku Rusije. Jer, Rusija je svjesna da Srbija ipak pripada ovom dijelu Europe i ona nema ništa protiv da mi budemo dio ovog dijela Europe, da tako kažem. Ali, naravno, da to ne bude na štetu Rusije i da ona može preko Srbije, preko 'Južnog toka' i svega ostalog, poslovati s ovim dijelom Europe i Europom u cjelini.“

Tehnička, a ne vojna suradnja?

Važan dio posjeta Aleksandra Vučića posvećen je ugovaranju kupovine ruskih vojnih zrakoplova. Pregovara se o kupovini šest zrakoplova MIG 29-M2, kao i radarskih sustava. Čitav aranžman bi, prema nekim procjenama, u krajnjem zbroju koštao oko 400 milijuna dolara. Ta kupovina izazvala je dosta oprečnih komentara u stručnoj i političkoj javnosti – od toga da bi Srbija zrakoplove trebala nabaviti na Zapadu pa do pitanja zašto se taj novac troši u vrijeme kad se najavljuje produžetak proračunskog deficita Srbije.

Slobodan Samardžija taj posao više vidi kao dio neke tehničke suradnje dviju zemalja: „Prije bih na to gledao kao na tehničku suradnju naše i ruske vojne industrije, nego na onu klasičnu vojnu suradnju dviju zemalja: mi vama dajemo oružje, pa se vi sad snalazite kako znate i umijete.“

"Rusi ne bacaju novac u bunar"

„Iskreno se nadam da posjet Rusiji neće biti u znaku traženja novca od Rusije, nego predstavljanje Srbije kao dobrog mjesta za investiranje“, ističe za Deutsche Welle ekonomist Aleksandar Stevanović. S druge strane, i srpske i ruske vlasti su se tijekom proteklih godina razbacivale brojkama oko ruskih kredita i financijske pomoći Srbiji, kaže Stevanović: „Izgleda da Rusi ipak ne vole da bacaju pare u bunar. Ljudi jednostavno racionalno procjenjuju da li im se nešto isplati ili ne, i iza slojeva te bratske ljubavi krije se prilično jasno definiran ruski interes. A Srbija nije u radaru njihovog interesa, u to sam potpuno siguran. Tako da na kraju ne očekujem da će nešto pretjerano stići iz Rusije, što na kraju krajeva i nije loše, jer djeluje otrježnjavajuće. Da su slali mnogo više tih izljeva ljubavi, možda ne bi bilo toliko spremnosti da se riješi pitanje Kosova nego bi se možda tako nastavilo godinama. S te strane i nije tako loše što Rusija neće da pretjerano pomaže Srbiju.“

Aleksandar Stevanović smatra da nacionalna sigurnost nikada nije skupa, i da tako promatra i kupovinu ruske vojne opreme: „S te strane ja zaista nemam ništa protiv toga, mada bih više volio da smo više okrenuti ka organizaciji koja nam mnogo bolje može garantirati slobodu i nezavisnost, a to nije ova grupa i to nije Rusija. Ali, prije ili kasnije ćemo to shvatiti.“

I s ruskim zrakoplovima u NATO?

Kritičari tog posla smatraju da se ne zna što Srbija time kupuje, zrakoplove ili neku političku podršku Rusije? „Kod nas još postoji potreba da se glumata politika Josipa Broza“, ocjenjuje Stevanović. To je, kaže, u sadašnjem trenutku prilično smiješno: „Niti nas Rusi cijene zbog toga što radimo, zabadamo prst u oko Americi konstantno onim što radimo i na kraju krajeva mi ćemo platiti taj ekshibicionizam. Ovo je samo odraz našeg lutanja u vanjskoj politici. Ali, na svu sreću, u ovom slučaju nećemo platiti pretjeranu cijenu, jer i s tim zrakoplovima koje kupimo, oni mogu biti dio neke naše eventualne NATO-budućnosti. Dakle, i druge zemlje su ušle u NATO s ruskim avionima, tako da to nije bio problem.“