Strog zakon o medijima u Grčkoj

Za najveæu grèku televizijsku kuæu Antenna TV novi zakon nema osobito znaèenje. Istina, i kod nje su vlasnièki odnosi komplicirani i time tipièni za Grèku. Veæinski vlasnik su irske offshore tvrtke – a iza tih irskih društava krije se grèki brodovlasnik Kyriakou. On ne ovisi o javnim poslovima pa æe zacijelo moæi zadržati svoju televizijsku kuæu.

Drukèije je kod Jorgosa Bobolasa. On je graðevinski poduzetnik i zainteresiran je za javne naloge. Da bi do njih došao Bobolas je držao drugu po velièini televiziju u Grèkoj Mega-Channel. Ali, sad je uprao zbog toga izgubio nalog za gradnju ceste na sjeveru Grèke. Državno nadzorno vijeæe nije mu izdalo potvrdu o transparentnosti koja je sad potrebna svakome tko želi sudjelovati na javnim natjeèajima. Bobolas se mora odluèiti: ili televizija ili graðevinski poslovi. Zato nije èudno da su na Mega-Channelu prostor dobili i komunistièki zastupnici poput Liane Kanelli koji nevjerojatnim usporedbama napadaju novi zakon:

”Problem s bordelima takoðer nije sam bordel, nego korisnici njegovih usluga. Isto je tako s ovim zakonom: jeste li ikad èuli da je kažnjen muškarac koji je išao u javnu kuæu? Uvijek se kažnjava samo prostitutke.”

Usporedba možda šepa, ali poruka je jasna: zakon ne vrijedi ništa. Ipak, zakon je djelotvoran. Još nije bio ni prihvaæen, a Bobolas je prodao sve svoje udjele u medijima. Tu se radilo ne samo o drugoj po velièini televizijskoj kuæi nego i o reviji Lipon, gospodarskim novinama Imerissia ili popularnim novinama Ethnosu. Svi ti mediji su socijalistièki orijentirani, a socijalisti su Grèkom vladali desetljeæima. Zato ne èudi da je Bobolasov Aktor najveæi graðevinski koncern u zemlji. I kao sluèajno Aktor je sudjelovao u gotovo svim javnim graðevinskim radovima, od autocesta preko brana do olimpijskih igrališta. Nijedan drugi koncern nije na olimpijskim igrama zaradio toliko puno kao Bobolas. Da bi sad trebao tomu biti kraj izazvalo je u grèkom parlamentu ozraèje kao na nogometnom stadionu.

Predsjednik parlamenta je teškom mukom smirio socijalistièke zastupnike. Oni su od ožujka u oporbi, i sad konzervativna Karamanlisova vlada dolazi još s ovim zakonom koji stare drugove prisiljava na prodaju dionica. Bobolas je navodno sve svoje lijevo orijentirane medije prodao jednom konzervativcu – brodovlasniku Angelopoulosu èija žena ima politièke ambicije. Zbog toga je socijalist Tsochatsopoulos ljut:

”Vlada želi odreðene graðevinske poduzetnike iskljuèiti s medijskog tržišta. I istovremeno stvoriti povoljnije uvjete za druge poduzetnike, koji su bliski sadašnjoj vladi.”

Procjenjuje se da oko 30 posto grškoga medijskoga tržišta kontroliraju koncerni koji medije imaju samo kao sredstvo politièkoga pritiska radi osiguravanja profita. Vjerojatno æe prodati morati i elektronièki veleposjednik Kokkalis – koji preko supruge kontrolira postaju Flash. Novi zakon vrijedi i za supruge, djecu, èak i rodbinu treæeg koljena. Da bi se razotkrilo i komplicirane vlasnièke odnose javne poslove ne mogu dobiti ni oni poduzetnici koji su vlasnici 1 postotka nekog medija. Neæe biti moguæ ni zaobilazni put preko strane tvrtke. Strana dionièka društva moraju poimence navesti svakoga dionièara. A to problematiènim smatra Europska komisija.