Sudanu prijeti humanitarna katastrofa

Organizacije za zaštitu ljudskih prava prošloga su mjeseca digli uzbunu: sudanskoj regiji Darfur prijeti katastrofa, milijun ljudi je u bijegu, žene se masovno siluju, ljudi ubijaju, sela pljačkaju i pale. Nekoliko je UN-ovih podorganizacija izvjestilo kako sudanska vlada provodi strategiju sustavnog uskraćivanja hrane ljudima u Darfuru, koji je odsječen od ostatka zemlje. U Kaileku, gradu na jugu te regije, dnevno od pothranjenosti umire osmoro do devetoro djece. No unatoč tim zabrinjavajućim izvještajima, UN-ovo povjerenstvo za zaštitu ljudskih prava ipak nije formalno osudilo vladu u Khartumu. Sudanska je vlada, uz potporu nekih arapskih i afričkih država, uspjela rezoluciju skinuti s dnevnog reda, ali se morala obvezati da će međunarodnim promatračima dopustiti pristup toj regiji na zapadu zemlje, kako bi mogli sami stvoriti sliku o tamošnjem stanju.

Njemačka ministrica za razvojnu pomoć, Heidemarie Wieczorek-Zeul jučer je upozorila kako se međunarodna zajednica hitno mora angažirati na tom području: ”Moj je dojam da su se vlade u UN-ovom vijeću sigurnosti trenutno koncentrirale na sasvim druge probleme. Ne smijemo jednostavno dopustiti da za nekoliko tjedana višene možemo doći do ljudi kojima je potrebna pomoć. Upravo iskustva iz Ruande pokazuju da ne smijemo odvratiti pogled, nego da moramo učiniti sve, i ne smijemo dopustiti da milijun ljudi koji su u bijegu umre od gladi.”

Državna tajnica u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova Kerstin Muller posjetila je to područje prije desetak dana, nakon čega je izjavila da se u Dafuru provodi etničko čišćenje. Vladi u Khartumu je optužila ne samo da dopušta masovne napade arapske Junjaweed milicije na crnačko stanovništvo, nego da ih čak usmjerava i aktivno sudjeluje u tome.

U Sudanu već više od dvadeset godina traje rat između islamskoga sjevera i afrikanskih kršćansko-animističkih separatista na jugu. Uz to, provinciji Darfur, u kojoj živi oko šest milijuna ljudi, već više od godinu dana vodi se druga fronta: između arapskih muslimana i muslimana crnaca, koji pripadaju etničkim skupinama Zagava, Fur i Masalit. Sukob svoje korijene ima u borbi oko plodne zemlje i vode, jer područje se rapidno pretvara u pustinju. Arapski su nomadi oduvijek za vrijeme suša sa sjevera selili na jug, sve dok nisu zbog povlačenja pustinje naišli na crnačke seljake. Vlada u Khartumu arapske je nomade naoružala još sredinom osamdesetih.