Sunce vide dvostruko, a nisu pijani

Promatrano sa Zemlje, Sunce nam se na nebu doima poput mirne žute kugle. No, u stvarnosti je Sunce vrlo aktivna planeta. Na njegovoj uzavreloj površini nema spokoja. Goleme količine plinova neprestalno se dižu u vis, a svakih nekoliko dana u svemir odlazi oblak nabijenih čestica, proizašlih iz Sunčeve eksplozije. Astronomi su o većini tih događaja do sada mogli samo slutiti, a jedino što su doista mogli vidjeti bile su eksplozije na Sunčevoj površini. Jesu li, međutim, i kada oblaci čestica dospjeli na Zemlju, uglavnom se nije dalo točno utvrditi.

To bi se uskoro moglo promijeniti, nada se Volker Bothmer s Instituta za zvjezdanu fiziku Sveučilišta u Göttingenu. On je voditelj projekta njemačkog sudjelovanja u stereo misiji američke svemirske agencije NASA-e: «Bit će lansirana dva istovjetna satelita koji će se, nakon što nekoliko puta obiđu Mjesec, zajedno sa Zemljom okretati oko Sunca. Tijekom godinâ će se sve više udaljavati od Zemlje tako da će onda uz pomoć dvaju satelita, opremljenih vrlo složenim kamerama, istodobno biti moguće praćenje erupcija Sunca i njihovog odraza na Zemlju.»

Pogled iz dva kuta

Oba stereo satelita oblijetat će Sunce na Zemljinoj putanji – jedan ispred, a drugi iza naše planete. Tako će i jedan i drugi za početak istodobno sa strane motriti i Sunce i Zemlju – i tako bilježiti silne erupcije na Sunčevoj površini iz dva kuta gledanja, odnosno dva različita rakursa. Slogan misije bi, dakle, mogao glasiti: «odvojeno promatramo, zajedno otkrivamo». «Želimo razumijeti nastanak tih solarnih oluja, njihov trodimenzionalni razvoj između Sunca i Zemlje te naposlijetku njihov odraz na samu Zemlju», kaže Bothmer.

Te su oluje u biti oblaci nabijenih čestica koji sadrže nekoliko milijardi tona materijala, a mogu se raširiti na prostoru u dužini i do 30 milijuna kilometara. Stereo misija bi trebala razjasniti uzrok i razvoj tih golemih eksplozija. Volker Bothmer: «Ono što danas znamo jest da magnetne petlje, nastale na jednom omanjem prostoru Sunca, u samo nekoliko minuta mogu prerasti u goleme strukture te se proširiti do Zemlje brzinom i do 3 000 kilometara u sekundi. Znači da te smetnje put od Sunca do Zemlje mogu prevaliti u roku između nekoliko dana i nekoliko sati.»

Došao kraj iznenađenjima

Dosadašnji, relativno uspješni europsko-američki satelit za proučavanje Sunca SOHO astronome je često tek vrlo neodređeno upozoravao na približavanje nove solarne oluje Zemlji, a nerijetko su znanstvenici bili posve iznenađeni, kada bi se golema količina Sunčeve materije sručila na našu malu planetu. «Zemlja je u odnosu na takav jedan plinski mjehur odnosno takozvanu koronalnu erupciju materijala poput igle koja u tren prodire kroz napuhanu gumu za žvakanje. Daljnjim razvojem SOHO misije moći ćemo pratiti odraz erupcija Sunca na Zemlju čak i kada im intenzitet svjetla bude vrlo slab», ističe Bothmer.

Oblaci nabijenih Sunčevih čestica na Zemlji ne dovode samo do spektakularne pojave takozvanoga polarnog svjetla, nego u najgorem slučaju mogu uništiti i elektroničke sklopove u satelitima koji oblijeću Zemlju ili čak izazvati raspad električne mreže na našoj planeti. Postoje teorije prema kojima bi se otprilike jednom u sto godina mogla dogoditi tako snažna solarna eksplozija, da niti jednom satelitu u Zemljinoj orbiti, okrenutome prema Suncu, ne bi bilo spasa. Sunčeve bi oluje predstavljale golemu opasnost i za astronaute na Mjesecu. Stereo misija NASA-e – uz njemački doprinos – trebala bi ubuduće spriječiti takve neugodne posljedice.