Super-odora za vatrogasce

Vatrogasci tek veoma ograničeno koriste mogućnosti suvremene komunikacije: u osnovi su to obični radio-uređaji kojima vatrogasci održavaju vezu za vrijeme zadatka. Istraživači sa Bremenskog sveučilišta žele i vatrogascima otvoriti nove mogućnosti: rade na uniformi za vatrogasce sa najsuvremenijom tehnikom, prepunom senzorima i mikrokompjuterima i koja bi u kritičnoj situaciji vatrogascima mogla dati važne dodatne informacije.

Svakodnevnica za vatrogasce: zgrada je u planmenu i nitko pouzdano ne zna, da li u zgradi još ima ljudi. Zato vatrogasci što je brže moguće pretražuju zgradu prepunu gustog dima i nerjetko su i sami u velikoj opasnosti:

"U ekstremnim situacijama im pomažu samo vlastita osjetila: on se mora provlačiti, pipati, mora osluškivati da li netko zove u pomoć. Nema drugog načina da pomogne u takvim teškim situacijama."

opisuje Jörg Schallhorn, vođa vatogasne postaje Hamburga. Ali vlastita osjetila su ograničena inženjeri Mobile Research Centers u Bremenu predvođeni Ottheinom Herzogom, žele im u odjeću staviti razna pomagala:

"Čovječja osjetila se mogu proširiti i podržati tako da upozoravaju na opasnost."

Na primjer, u rukavici je smješten senzor topline: već kada vatrogasac dotakne neka vrata u zapaljenoj zgradi, senzor javlja da li su zatvorena vrata vruća - što znači da iza njih divlja plamen. Drugi senzori ispituju, da li ima opasnih plinova. I povrh toga, senzori mjere što se dešava sa samim vatrogascem:

"Mogu mjeriti vitalne podatke vatrogasca: količinu kisika, pritisak, ritam srca. Sve je to važno jer su vatrogasci izloženi ogromnom pritisku kada obavljaju zadatak. Prilikom ovog projekta smo saznali kako gotovo više vatrogasaca strada od stresa nego od neposredne opasnosti od vatre. I utoliko je važno da zapovjednik vatrogasne misije dobije informaciju o svojim ljudima."

Svi podaci koje prikupljaju senzori smješteni u raznim dijelovima odjeće, dolaze u malo računalo smještenom na pojasu i koje samo komunicira sa središnim računalom.

"To smo već isprobali: za vrijeme požara se još uvijek može otvoriti komunikacija širokog pojasa preko koje se može slati čak i video-zapis onoga što vatrogasac i sam vidi, tako da i zapovjednik može znati, kako izgleda na licu mjesta."

U ovom projektu kojeg pomaže i Europska Unija, istraživači pokušavaju riješiti i još jedan golemi problem za vatrogasce: kako da u svakom trenutku znaju gdje se nalaze. Jer satelitska navigacija u zgradama najčešće ne funkcionira dovoljno precizno.

"Izradili smo sustav gdje je u čižmi vatrogasca ugrađen senzor i kompas: on mjeri korake i smjer sa svakim korakom se podaci obrađuju tako da se na taj način može postići veoma precizna lokalizacija unutar zgrade sa oko 1% greškom: kod uobičajenih sustava je greška nekih 10% i to za ovaj posao nije dovoljno dobro."

Vizija jest da i zapovjedištvo vatrogasaca točno zna gdje se koji vatrogasac kreće i gdje je najveća opasnost. A što kažu "obični" vatrogasci na takvu opremu? Hamburški vatrogasac Jörg Schallhorn:

"Imamo visoko mišljenje o takvim temeljnim istraživanjima jer nam pomaže da učinimo korak dalje i da budemo optimalno pripremljeni za zaštitu stanovništva. Ali za nas je važno da takve stvari budu jednostavne za upotrebu. Moraju i podnijeti svašta ali moraju biti i lagani za upotrebu i lagani sami po sebi - jer svatko od nas već na sebi nosi opremu tešku oko 20 kilograma. Ako sve to uspije, onda takva istraživanja treba podržati na svaki mogući način."