Superkompjutori za napredak znanosti
6. veljače 2007
Prijenosnim računalom, takozvanim laptopom, danas se može pisati tekstove, obrađivati fotografije, slati elektronsku poštu, koristiti internetom ili simulirati let helikopterom. Prije deset godina te su mogućnosti imali samo superkompjutori. U međuvremenu računalo mora imati daleko veće mogućnosti da bi ga se svrstalu u tu kategoriju. Tu se već računa u petaflopovima, što odgovara bilijardi računskih operacija u sekundi.
Na Znanstvenom centru u Jülichu, nedaleko od Aachena, medicinski stručnjaci istražuju uzroke Alzheimerove bolesti. Znaju da se pritom u mozgu stvaraju grudice proteina. Ali, zašto se to događa ne znaju. Pokusi u laboratoriju nisu dovoljni da bi se to utvrdilo. Obratili su se zato svojim kolegama u računalnom centru koji raspolaže superkompjutorima. Tamo stručnjaci simuliraju poremećaje kod proteina u određenim uvjetima i dobivaju uvid u komplicirani sustav funkcioniranja mozga. Znanost danas ne može bez superkompjutora, naglašava vodeći stručnjak na tom području, profesor Jack Dongarra sa Sveučilišta Tennessee.
«Kad istražujemo neku bolest i gledamo kako nastaje mogli bismo pronaći puteve za borbu protiv te bolesti ili tako utjecati na nju da bude manje smrtonosna. To se može postići zahvaljujući superkompjutorima. I ako se pravim ljudima stavi na raspolaganje najbolja oprema to nam otvara mnoštvo nevjerojatnih mogućnosti.»
Superkompjutori nisu besplatni nego stoje stotine milijuna eura. Ono što ih čini skupim jest relativno kratak vijek tih elektorničkih mozgova. Prema navodima profesora Dongarre sposobnost superkompjutora udvostručuje se otprilike svakih 18 mjeseci. To se vidi i na superkompjutoru u Jülichu. On je pušten u pogon u ožujku 2006. Tada je s 46 bilijuna računskih operacija u sekundi bio na trećem mjestu u svijetu. Sada je na 13 mjestu, a u lipnju će biti negdje između 30. i 40. mjesta. Parlamentarni državni tajnik u Saveznom ministarstvu znanosti Thomas Rachel zna taj problem:
«To je teška zadaća pred kojom se nalazimo. A oprostiti se od toga značilo bi da Njemačka gubi važnu sposobnost koju imamo u Jülichu. Moramo gledati da ostanemo u svjetskom vrhu. Zato se Ministarstvo znanosti zalaže za udruživanje triju velikih računalnih centara, Jülicha, Münchena i Stuttgarta u Gaussov superkompjutorski centar.»
Znanstvenici očito lakše prelaze na praktično razmišljanje na njemačkoj ili europskoj razini. Voditelj centra u Jülichu, profesor Thomas Lippert očekuje da će udruživanje s Münchenom i Stuttgartom otvoriti nove mogućnosti:
«S Gaussovim centrom Njeemačka ima šansu da postane europski računalni centar. Zadaća je sinhronizacija nabave hardwarea, tako da u Njemačkoj imamo najrazličitije sustave, a ne da neke stvari radimo dvostruko. S druge strane važan je razvitak softwarea, to znači do 2009. ili 2010. kad ćemo imati računala sa stotinama tisuća procesora koji će obavljati bilijardu i više operacija u sekundi.»
Profesor Dongarra koji vodi popis 500 najboljih kompjutora na svijetu i aktualizira ga svakih šest mjeseci najveći problem vidi u državnom financiranju superračunala:
«To je vjerojatno najveći izazov, uvjeriti političare da je to važno i da se to mora učiniti kako bi se unaprijedilo znanost, znanje, industriju i gospodarstvo. Uporaba kompjutora na mnogim područjima dovodi do inovacija tako da mislim da se konkurencija isplati. Ali, to pretpostavlja da to i vlade shvate i drukčije postave prioritete."