Sve jači progoni kršćana

Na afričkom kontinentu kršćani su često proganjani i zlostavljani u muslimanskoj sjevernoj Nigeriji. Napadi na crkve, škole, sela i pojedine obitelji njihova su realnost. Samo ove godine na tom je području zabilježeno 400 smrtnih slučaja – uglavnom kršćana i muslimana. Iako je, s ciljem borbe protiv nasilja, osnovana posebna policijska postrojba, a angažirani su i pripadnici vojske, izgredi ne prestaju. Napadači su uglavnom članovi radikalne islamističke skupine „Boko Haram“, koja potiče nasilje između kršćana i muslimana.

Uz njih, sve više napada pripisuje se pripadnicima muslimanske etničke skupine nomadskih seljaka Fulanija. No, vrlo je upitno jesu li napadi povezani s religijom žrtava. Stručnjaci kao motiv sugeriraju sukob oko teritorija.

25. veljače ove godine islamisti su zauzeli jednu školu u Yobeu te su zapalili 43 mladih ljudi. Prije toga, napadnuto je osam sela, a najmanje je 200 osoba ubijeno. Djeca su prisiljena učiti o islamskoj vjeri, dok se djevojčice prisilno udavaju i islamiziraju. U Nigeriji živi oko 80 milijuna kršćana, a to je gotovo polovica ukupnog stanovništva. Deseci tisuća već ih je pobjeglo na jug zemlje, gdje je ova vjera većinski zastupljena.

Sve jači progoni kršćana

Sve je više takvih napada, izvjestile su dvije najveće njemačke Crkve prije nekoliko mjeseci u zajedničkom „Ekumenskom izvješću o religijskim slobodama kršćana u svijetu“.

Od 2007. „povrede prava na slobodu vjeroispovijesti i pogleda na svijet znatno su učestale“, bilo kroz državne zakone, ili kroz društvenu netrpeljivost koju država ne sprječava. To se odnosi na sve religije, na svim kontinentima. Prema navedenom izvješću, Muslimani su pod pritiskom u 117 zemalja. Tako je islam druga najugroženija religija na svijetu. Na tužnom prvom mjestu ipak se smjestilo kršćanstvo. Najvećoj svjetskoj religiji pripada otprilike 2,18 milijardi ljudi različitih podskupina. Njezini sljedbenici trpe razne oblike pritiska i progona u čak 130 zemalja svijeta.

Naručitelj izvješća, predsjednik Savjeta evangeličke crkve, Nikolaus Schneider i predsjednik njemačke biskupske konferencije, nadbiskup Robert Zollitsch, pojasnili su da je izvješće nastalo kako bi „kršćanskoj braći i sestrama, koji su žrtve mržnje, patnje i progona, posvetili posebnu pažnju“. „To je stvar općeg interesa jer, „gdje god postoji progon kršćana, ugrožena je i sloboda drugih religija!“, napisali su Schneider i Zollitsch u predgovoru studije.

Ne pate samo kršćani

Autor studije je stručnjak za ljudska prava Theodor Rathgeber iz Göttingena. Kako bi razumio gdje dolazi do pritisaka i kako oni funkcioniraju, ovaj se znanstvenik nije oslanjao na pretpostavke. Svoja saznanja temelji na istraživanjima što ih je proveo američki PEW Research Center koji pak raspolaže podacima američkog State Departmenta i drugih međunarodnih registara podataka, te na podacima Human Rights Watcha, međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava. Za Deutsche Welle Rathgeber je zaključio:“Ograničenja se u većini slučajeva ne odnose isključivo na kršćane“. Ona prije svega pokazuju „društvenu sredinu u kojoj su druge religijske zajednice, ali i nereligijska udruženja, pogođeni na sličan način“.

Studija izdvaja Egipat, Indoneziju, Saudijsku Arabiju, Rusku federaciju, Myanmar, Iran, Vijetnam, Pakistan, Indiju, Bangladeš i Nigeriju kao zemlje s najvećim ograničenjima religijskih sloboda. U 64 zemlje otkriveni su pritisci koje su vršile vlade – primjerice putem zakona protiv bogohuljenja ili kroz favoriziranje određenih zajednica. Budući da se tu nalaze i zemlje s velikim brojem stanovnika, kao npr. Kina, Indija ili Rusija, može se zaključiti da oko 70 posto svjetskog stanovništva trpi velike ili čak jako velike pritiske.

Studija ne navodi broj žrtava

Najpogođenije su vjerske zajednice na Srednjem Istoku, primjerice u Iranu, zatim u Sjevernoj Africi te u autoritarnim državama u Aziji, kao što su Kina i Myanmar. U zemljama subsaharske Afrike, autori ove studije zabilježili su povećani broj slučajeva kršenja ljudskih prava. Ni situacija u nekim istočno-europskim zemljama nije sjajna. Rathgeber naglašava da njegova studija svjesno izbjegava navođenje broja žrtava jer oni su uglavnom rezultat procjena i kao takvi nisu pouzdani. Njemačka humanitarna organizacija „Open Doors“ navodi brojku od 100 milijuna proganjanih kršćana u svijetu.

Prema crkvenom izvješću, slučajevi pritisaka na kršćane zabilježeni su u mnogim zemljama, ne samo, ali prije svega u muslimanskim. U Egiptu, muslimani ne smiju formalno prijeći na kršćanstvo – prijeti im se uhićenjem i ne mogu dobiti nove dokumente u kojima bi bila navedena njihova nova religija.

Napadi na kršćane vrećicama s urinom

U Indoneziji, potestantska zajednica Filadelfia ne može izgraditi crkvu jugozapadno od glavnog grada Jakarte, iako na to ima pravo. U izvješću stoji: „Pastor je dobivao prijetnje smrću, a vjernici su napadani kamenjem, vrećicama s urinom i pokvarenim jajima, a blokadom ceste onemogućen im je ulazak u crkvu. Policija je u svemu vrlo pasivna, a Okrug ne provodi presude Upravnog suda“.

U Vijetnamu su evangeličke slobodne crkve u izuzetno nepovoljnom položaju. Prema izvješću, biti kršćanin u Pakistanu izuzetno je opasno, isto kao i biti pripadnik slobodne crkve u Iranu. Navodi se kako su iz Sjeverne Koreje protjerani gotovo svi kršćani. Dodaje se kako su tamo postojali rehabilitacijski centri u kojima su istaknuti članovi religijskih, ali i svjetovnih organizacija bili podvrgavani preodgoju i „pranju mozga“. U Turskoj se pogrdne izjave o nemuslimanskim vjerskim zajednicama i dan danas mogu pronaći u školskim udžbenicima, dok je u medijima prisutnost kršćana i Židova svedena na minimum.