1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Sve ono za što ste mislili da znate o svemiru

5. srpnja 2005

Kada se horizontom prošeta puni mjesec, učini nam se golemim. Velika žuta lopta fascinira nas svojom bojom, sjajem i veličinom. No, je li Mjesec tada uistinu velik? Uzmite u ruku zrno graška, ispružite ju i postavite ga ispred mjeseca: vidjet ćete – grašak je veći.

https://p.dw.com/p/9Zqm
Kako umjetnici percipiraju Crnu rupu.
Kako umjetnici percipiraju Crnu rupu.Foto: AP/NASA/CXC/M.Weiss

Cijeli trik je u perspektivi – objašnjava Rainer Köthe u svojoj knjizi «120 popularnih zabluda o Suncu, Mjesecu i zvijezdama», knjizi koja je izvrsna lektira za utonuti u san. Mjesec je ogroman, jer ga na horizontu uspoređujemo s drvećem i kućama, ali na nebu, u svemiru, on je tek sićušna točka. Razotkrivajući istinu o Mjesecu, Köthe podsjeća da astronauti na mjesecu Zemlju nikada ne vide kako izlazi ili zalazi. Mjesec Zemlji pokazuje uvijek istu stranu. Astronauti koji se nalaze na strani okrenutoj Plavom planetu vide Zemlju koja se okreće oko sebe, ali se na mjesečevom nebu ne miče s mjesta. Pučkoškolci uče da se zemlja u 24 sata jednom okrene oko svoje osi. Sve bi bilo u redu da je to točno. Dok se Sunce nađe na istoj točki južnoga obzroja, Zemlja se okretala samo 23 sata i 56 minuta. Zašto onda dan traje duže nego taj jedan okret? Köthe podsjeća da se u tom razdoblju na svojoj putanji oko Sunca Zemlja od njega malo odmaknula i za toliko se mora kraće okretati oko svoje osi.

Zvijezde nisu sjajne, a Crna rupa ne guta

Autor je rasplinuo i neka praznovjerja, recimo ona kako se za punog Mjeseca rađa više djece. Razuvjerit će i one koji misle da mogu kupovati zvijezde ili su sigurni da se na nebu nalaze astrološki znaci. Neke zablude Köthe uspjeva vrlo lako rasplinuti, no kod nekih su objašnjenja nešto složenija – potkrijepljena brojkama, što bi se laicima moglo učiniti sasvim neshvatljivo. Ali ta se poglavlja jednostavno mogu preskočiti. U knjizi sa «120 popularnih zabluda o Suncu, Mjesecu i zvijezdama» ostaje još dovoljno štiva za učenje uz zabavu. Recimo, objašnjenja da zvijezde uopće nisu sjajne, kako je svemir sve drugo samo ne beskonačan, a da Crna rupa nije neman koja guta sve i svašta. Rainer Köthe koji je godinama bio glavni urednik časopisa «Kosmos» na popularan je način razotkrio nesporazume, zablude i poluistine koje o svemiru, njegovim planetima, zvijezdama i galaksijama kruže u našem prosječnom znanju i romanima znanstvene fantastike. Ima tu kurioziteta, ali i takvih priča nakon kojih možete jednostavno reći «aha!».