Sve osim načisto sa samim sobom

Za njemačku je socijaldemokraciju stranački kongres SPD-a proteklog vikenda u Hamburgu, prema vlastitom viđenju, bio neka vrsta političke katarze. Drugarice i drugovi delegati su u roku od samo tri dana prevalili put iz doline suza do Olimpa partijske samouvjerenosti. Sjene nedavne prošlosti poput socijalnih restrikcija kao danka reformskim nastojanjima bivšeg kancelara Gerharda Schrödera ili grčevitog otimanja za birače takozvanoga «novog centra» nestale su preko noći.

Raspršio ih je novi stranački program «Socijalna demokracija u 21. stoljeću» kao odgovor na izazove današnjice – globalizaciju, klimatske i demografske preobražaje te probleme međunarodne sigurnosti, izraz privrženosti tradicionalnim vrijednostima ljevice i «demokratskog socijalizma» te gotovo jednoglasna potvrda Kurta Becka na čelu SPD-a. No, sklad bi mogao biti kratkog vijeka. Jer, njemačka socijaldemokracija nakon hamburškog zasjedanja ne samo da nije lišena postojećih kontroverzi, nego je čak i obogaćena novim proturječjima.

Omražena reforma urodila plodom

«Pomozi sirotu na svoju sramotu», rekao bi narod. Osramoćeni je u ovom slučaju SPD. Stranka njemačkih socijaldemokrata i danas ispašta zbog reformske politike bivšeg kancelara Schrödera. Istina, njegova se «Agenda 2010» dijelom zasnivala na socijalnim restrikcijama, ali pozitivni učinak nije izostao: privreda opet raste, a broj nezaposlenih polako, ali stalno pada. Od toga najviše profitiraju upravo SPD-u tradicionalno privrženi slojevi društva.

No, što to vrijedi stranci koju članovi i simpatizeri, ogorčeni zbog navodne «socijalne hladnoće», masovno napuštaju u pravcu nove populističke Ljevice, dok konzervativni demokršćanski partner u koaliciji istodobno sve više poprima obrise radničke partije, a trzavice između unutarstranačkih frakcija polako razdiru vlastite redove? – SPD, velika narodna stranka sa 140-godišnjom tradicijom, korak do dna!

Povratak u prošlost – put u budućnost

Nema dvojbe, bilo je krajnje vrijeme za zaokret. Novi program SPD-a, treći od rata naovamo, stranku vraća na stare koordinate, pomiče je iz «novog centra» ulijevo, na prostor «demokratskog socijalizma» kojim vlada «solidarna većina», a upravlja takozvana «skrbnička država» u kojoj svatko ima jednake izglede na uspjeh u životu. «Mi smo prva stranka u Njemačkoj, u Europi, koja je s obzirom na globalizaciju, na promijenjenu sigurnosnu situaciju, ali i drugačiju starosnu strukturu društva izradila svoj program i za idućih 20 godina dala do znanja kamo nas put vodi.»

Kaže to predsjednik SPD-a Kurt Beck, koji je time ostvario najmanje tri cilja: poveo stranku u pravcu parlamentarnih izbora za dvije godine, stjerao novu Ljevicu na krajnji lijevi rub političkog spektra i jasno se profilirao u odnosu na kancelarku Angelu Merkel, kojoj je bilo pošlo za rukom vlastitim inicijativama – na primjer ekološkim – popuniti tematska područja tradicionalno socijaldemokratskog angažmana. Ona sada konstatira: «Primamo na znanje da se SPD zbog sve manjeg broja članova i nezadovoljstva rezultatima anketa odlučio na jedan takav pomak ulijevo.»

Hvali ljevicu, drži se političkog centra

Za taj je pomak Beck nagrađen ponovnim izborom za šefa stranke s čak 95 posto glasova delegata. No, je li premijer pretežito ruralne pokrajine Porajnja i Falačke, koji je godinama vladao u koaliciji s liberalima, doista takav ljevičar? Je li zbilja svu svoju političku težinu stavio na vagu kako bi nezaposlenima omogućio dulje primanje novčane naknade, unatoč protivljenju Merkeličine unije demokršćana? Bit će ipak da su po srijedi profanije pobude, manje altruistični motivi.

Da se radilo o taktičkim potezima radi izvlačenja stranke iz ponora popularnosti, učvršćivanja vlastita položaja za kormilom SPD-a, koje mu je prije gurnuto u ruke nego da se za njega otimao, ali i pripremi terena za moguće buduće koalicije, ne dvoji samo vođa njemačkih liberala Guido Westerwelle: «SPD je u Hamburgu točno znao što čini kada je donio takvu odluku. Znao je da time stvara sadržajne pretpostavke kako bi jednoga dana ipak došlo do koalicije SPD-a, stranke Ljevice i Zelenih.»

U procjepu između želja i stvarnosti

No, do izbora su još dvije godine – predugo razdoblje za partiju u procjepu između (ne)raspoloženja birača i okova vladajuće koalicije. Da se otrgne tim proturječjima, neće joj pomoći ni neke druge aktualne odluke. Tako su za dopredsjednike stranke – bez sumnje uz Beckov blagoslov – izabrani ministri financija i vanjskih poslova Steinbrück i Steinmeier. Obojica su, baš kao i ministar rada Müntefering, vjerni zagovornici Schröderove «Agende 2010», pa će ubuduće vjerojatno još više biti realnopolitička protuteža socijalnoromantičnim predodžbama u redovima partije.

Usvojeni zahtjev delegata da se brzina vožnje na autocestama načelno ograniči na 130 kilometara na sat, Njemačka željeznica privatizira prodajom dionica narodu te zakonski propiše minimalna plaća – jedno, drugo i treće kancelarka odlučno odbija – otežat će, prema očekivanju promatrača, rad koalicijske vlade. Analitičari čak ne isključuju ni mogućnost njezina raspada i raspisivanja prijevremenih izbora. Neki u žaru Beckove obrane «demokratskog socijalizma» kao buduće doktrine SPD-a od napada političkih suparnika štoviše vide početak predizborne kampanje.

Potraga za identitetom se nastavlja

«Tko god misli da nas zbog tog pojma može ganjati ili u njemu nalazi proturječje između pravde i slobode na uštrb slobode ili nema pojma o povijesti ili je zločest», poručio je šef stranke, koji se svojim nastupom tek naoko prometnuo u kandidata za idućeg kancelara. Račune bi mu, kako sada stvari stoje, mogao pomutiti šef njemačke diplomacije Frank-Walter Steinmeier.

Čovjeka koji je bio «pokretačka duša» u uredu kancelara Schrödera, što je dodatno proturječje SPD-a, obožavaju u stranci te je uz bok njezinu predsjedniku Becku stavljen s preko 85 posto glasova delegata. Zadnja riječ u potrazi za mjestom između ljevice i «novog centra», između Schröderove «Agende» i «demokratskog socijalizma», između Becka i konkurenata, između mrske koalicije i još omraženije opozicije u SPD-u očigledno još nije pala.