Svi kažu da su pobjednici

HDZ je ostao pojedinačno najjača stranka, SDP je u usponu, a HSS i pravaši su gubitnici izbora. Koliko su ti izbori reprezentativni za hrvatsku političku scenu?

Svi hrvatski političari, osim pravaša, htjeli su se prikazati kao pobjednici ponovljenih lokalnih izbora. Iz toga se dâ zaključiti da su ih shvatili kao svojevrstan test za parlamentarne izbore, premda se najavljuje da bi izbori za Sabor mogli biti tek u studenom 2007. godine. Glavni je tajnik vladajuće stranke Ivan Jarnjak izjavio kako je HDZ raspisao izbore, jer je želio pokazati svoju vjerodostojnost i – u tome je uspio. Ivo Sanader sažeo je rezultate: «Ako promatramo broj osvojenih vijećničkih mandata, HDZ je najjača stranka. Time smo potvrdili da smo najstabilnija politička snaga i najjača politička snaga u Hrvatskoj.»
SDP se također vidi kao pobjednik, kazao je Ivica Račan: «Nama je važan trend. A on govori o jačanju pozicije SDP-a i podrške građana.» I HNS se u Dubrovniku pobjednički osjećao, baš kao i metkovićki tajkun Stipe Gabrić Jambo: «Ja sam uvjerljivo druga lista s 20 posto osvojenih glasova, odnosno s 10 ili čak 11 mandata.»

Kažnjeni pravaši

Profesor Damir Grubiša sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti kao najvažniji rezultat ističe kažnjavanje pravaša, koji su postali simbol trgovanja vijećničkim mandatima: «Mislim da je taj rezultat vrlo značajan, jer se očitovao u odbacivanju svakog političkog trgovanja i političke korupcije koja je bjelodano izbila na površinu.»
Predsjednik HSP-a Ante Đapić smatra kako su mediji stvorili krivi dojam o njima: «Smatramo da se na naša leđa svalila sva negativna percepcija kako smo mi odgovorni za rušenje vlasti u tim županijama. Iako to nije točno, percepcija je bila takva kakva jest i mi moramo iz ovoga izvući pouke.»

Ključno pitanje korupcije

Izvršna direktorica Instituta za demokraciju, Andrea Feldman, smatra kako će pitanje trgovanja mandatima trebati regulirati izbornim zakonima te da rješenje tog problema stranke tek čeka: «Mislim da je pitanje korupcije u političkom životu ključno pitanje na koje će morati odgovoriti sve stranke koje će se natjecati na sljedećim izborima.»
Uz to, Feldman misli kako su se nakon ponovljenih lokalnih izbora na hrvatskoj političkoj sceni iskristalizirale dvije tendencije: «Mislim da je to rezultat, de facto, podvojenosti političke sfere na dvije velike stranke: jedne, uvjetno rečeno, desnice i druge, uvjetno rečeno, ljevice, koje će se i na sljedećim parlamentarnim izborima boriti za premijera, odnoso Vladu. Drugi trend koji se može nazrijeti iz ovih rezultata trend je da nezavisne liste dobivaju na značaju te će imati puno više mogućnosti za uspjeh, nego što je to slučaj s nekim, recimo to tako, manjim strankama.»

Iznenađujući DC

Jedno od iznenađenja izbora je 10 posto glasova što su ih u Velikoj Gorici osvojili Vesna Škare-Ožbolt i njezin Demokratski centar. Tako bez troje DC-ovih vijećnika ni SDP ni HDZ ne mogu formirati vlast. Ponude pljušte: «Moj slogan je da ne trgujem. Ja apsolutno neću trgovati ni za što na svijetu, pa ni za Veliku Goricu», kaže Škare-Ožbolt.
Analitičarka političkog marketinga Marijana Grbeša drži da i smijenjena ministrica pravosuđa Škare-Ožbolt i HDZ, koji ju je smijenio, moraju oprezno odvagati što im takva moguća koalicija nosi, a što njome gube: «Suradnja s Vesnom Škare-Ožbolt i na lokalnoj razini, nakon svih izrečenih riječi, bez sumnje dovodi vjerodostojnost stranke i njezinih ljudi u pitanje.»

Upozorenje Sanaderu

Protumačimo li rezultate ponovljenih lokalnih izbora ipak kao odraz nekoliko afera i tek pokušaj demonstracije političke snage, ostaje činjenica da samo oko 40 posto građana smatra kako Vlada zemlju vodi u dobrom smjeru. To bi itekako trebalo zabrinuti Sanadera i HDZ. SDP bi, pak, trebao shvatiti lekciju da se jedino u koaliciji s drugim strankama ili s jakim i dokazano uspješnim političarima, kao što je Ronko u Požegi, može osvojiti vlast. Odnosno, kako je i jednima i drugima poručio profesor Grubiša: «Tu isto vrijedi ono što vrijedi iskustvo Prodija. Oni koji budu fleksibilniji, uspjet će, zapravo, osvojiti i vlast.»
HSS-u i pravašima ovo je lekcija da dugotrajno nećkanje oko koalicijskih partnera i ucjenjivačko igranje na kartu jezičca na vagi pri formiranju vlasti može biti pogubno. Osobito ako građani to shvate kao političku korupciju.