"Svijet u minijaturi" - izlozba igracaka proslosti

Na izlozbi "Svijet u minijaturi" u Nacionalnom muzeju u Münchenu u staklenim su vitrinama izlozene dobro ocuvane i restaurirane igracke iz proslih vremena. Iz vitrina se svojim porculanskim osmjehom smjeskaju elegantno odjevene lutke. Kuce tih lutaka isto su tako savrseno namjestene - ne nedostaju cak niti minijaturni srebreni servis za jelo i porculansko posudje. Jesu li se djeca proslosti doista igrala s tim skupocjenim predmetima? Voditeljica izlozbe Nina Gockerell napominje kako su se djeca u proslosti igrala na drugaciji nacin i drugacije se ophodila s svojim igrackama: "Vjerujem da su djeca ranije sa svojim igrackama postupala daleko pazljivije i to zbog vise razloga. Djeca iz visih gradjanskih slojeva - jer na izlozbi su prikazane igracke djece iz imucnih obitelji 19. stoljeca - uglavnom su se igrala pod nadzorom svojih dadilja, majke ili starije brace i sestara. S nekim su se igrackama djeca smjela igrati samo u odredjeno doba godine. Na primjer, samo u vrijeme bozicnih blagdana. Opcenito uzevsi, djeca nisu imala toliko puno igracaka kao danas. Djeca su se stoga vise koncentrirala na pojedine igracke i s njima su bila vrlo pazljiva, kako bi njihove skupocijene igracke ostale dugo sacuvane."

Svijet igracaka u proslosti bio je strogo odijeljen na igracke za djecake i na igracke za djevojcice. Djecaci su se igrali s kolima, vlakovima i vojnicima, sto ih je trebalo pripremati za njihovu ulogu u svijetu muskaraca. Djevojcice su se igrale s lutkama i kucnim predmetima, sto je bio dio njihovog odgoja za buduce supruge i majke. Danasnja djeca nisu za to da se igracke dijele na igracke za curice i igracke za djecake.Na pitanje sto misli o tome - je li dobro da se igracke dijele na muske i zenske, jedna djevojcica na izlozbi spremno odgovara: "Mislim da to nije dobro, jer svi se rado igraju s razlicitim igrackama. Mislim da tu ne bi trebalo postavljati nikakve granice." Slicno misli i upitani djecak. Na pitanje koje su tipicne igracke za djecake, on odgovara: "Vojnici i kompjuteri. No to je glupost, kada se igracke djele na igracke za curice i igracke za djecake zato jer se mi ionako mozemo za svim igrackama zajedno igrati."

Voditeljica izlozbe Dr. Gockerell istice kako je namjera ove izlozbe pokazati kako je djecji svijet igracaka zapravo odraz svijeta odraslih. Namjestaj u kucicama za lutke realisticna je slika svijeta odraslih u kojem su dame sjedile na stolicama s naslonjacem i pile caj iz porculalskih salica. Cak su i tapete u tim djecijim kucama izravno prenesene iz svijeta odraslih. Na taj se nacin prenosio ukus vise njemacke gradjanske klase 19. stoljeca. Nije nikakva slucajnost da su jedine sacuvane igracke iz toga doba upravo te skupocjene igracke kojima su se igrala djeca iz visih slojeva. "Vrlo je vjerojatno da su izlozene igracke - na primjer konjic za ljuljanje, kuhinja i soba za lutke sa svim pripadajucim priborom i sav skupocjeni namjestaj u tim sobama, i u vrijeme kad su bili kupljeni, bile vrlo skupocjene stvari. Na izlozbi se mogu vidjeti samo igracke djece imucne gradjanske klase. Dakako da su se sva djeca, bez obzira na klasnu pripadnost, necime igrala- no to su bile jednostavne stvari - na primjer lutke od krpa, ili drvene izrezbarene igracke, zvecke s graskom i slicno, no takve se igracke nisu sacuvale. One su se nakon nekog vremena istrosile i najvjerojatnije bi tada zavrsile u peci. " Skupni 13 i 14- godisnjaka koji su posjetili izlozbu, izlozene se igracke nisu osobito dopale. Oni takve igracke nebi pozeljeli dobiti kao bozicni poklon. Zelje dansnjenje djece potpuno su drugacje. Danasnja djeca vise vole kompjutorske igrice, knjige o Harry Potteru, skije i mobilne telefone. Na popisima bozicnih zelja vise nema kucica za lutke. Danasnju djecu ne odusevljavaju igracke proslosti, ali zato na izlozbi na svoje dolaze starije posjetiteljice i posjetitelji, bake i djedovi, koji se s nostalgijom sjecaju predmeta s kojima su se mozda igrali kao djeca ili o kojima su sanjali dok su bili mali. Takve reakcije posjetitelja potvrdjuju pretpostavku kako odrasli vrlo cesto zapravo ne kupuju igracke toliko za svoju djecu, koliko za sebe- igracke s kojima bi s rado igrali - kad bi imali malo vise vremena...