Svjetlo koje stvara nakaze

U Mansfieldu u grofoviji Nottinghamshire su se stanovnici mjesecima žalili što se u pothodniku koje vodi u novogradnje okupljaju mladi svih vrsta. Jer u tom bivšem rudarskom području nitko nema novca, pa je mladež privuklo već i to što tamo ne pada kiša. Pothodnik su uredili po svom ukusu: grafitima, treštala je muzika iz 'ghetto-blastera' a rijetki stanovnici koji su se uopće usudili prolaziti pothodnikom, nisu im smetali ni u otvorenom uživanju droge i seksu. Naravno da je jedno rješenje bila redovita ophodnja - ali i to je pomagalo samo dok policajci ne odu. Niti kamere ne bi pomogle jer bi ih se moglo uhititi samo zbog sitnih prijestupa poput remećenja mira. Powis je zato shvatio ovu zadaću kao izazov: prvo je pomislio na ultrazvučnu buku, zvučnike iz kojih se emitira ton čujan samo mladima. Ali u četvrti su živjele i majke s malenom djecom, a među okupljenima u pothodniku je bilo i takvih koji nisu tako mladi. Osim toga, zvučnici se lako mogu skinuti ili uništiti.

Tajna je u posebnoj boji

Zato je izmislio nešto sasvim novo: slučajno je saznao kako kozmetičari koriste posebnu boju svjetla da bi na koži mogli vidjeti sve nečistoće na licu. Upravo to je bilo rješenje: neonska cijev boje "Candy-Pink" i mladež se gotovo smjesta prestala okupljati u tom pothodniku. Jer svjetlo te boje nipošto nije laskala taštini tinejdžera: svaki prišt na njihovom licu je izgledao kao da su upravo dobili kugu, a crvenilo na licu kao opekotina trećeg stupnja. S takvim izgledom je bilo doista teško pronaći partnera - i zato se mladež rado preselila pod nedaleki vijadukt. Tamo doduše pada kiša, problem nije riješen, ali za početak - stanovnici naselja imaju mir. A Mike Powis svjetsku slavu. (Süddeutsche Zeitung / aš)

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm