Svjetski dan nepušenja
31. svibnja 2004
U povodu današnjeg dana nepušenja Svjetska zdravstvena organizacija WHO upozorila je na opasnosti koje pušenje duhana donosi osobito u zemljama u razvoju. Pušenjem sve veći broj ljudi pogoršava svoje ekonomsko i socijalno stanje. Na cigarete odlazi velik dio ionako slabih primanja, a taj novac bi nužan bio na drugim područjima.
Svakih 6 i pol minuta jedan čovjek umire od posljedica pušenja duhana. Ove se godine Svjetski dan nepušenja obilježava pod geslom ”Duhan i siromaštvo – začarani krug.” Direktorica Svjetske zdravstvene organizacije Catherine Le Gales-Camus ovako opisuje taj začarani krug.
”Studije pokazuju da ljudi sa slabijim primanjima i ljudi niže naobrazbe teže većem konzumiranju duhana. Oni su ti koji vjerojatno snose najteže posljedice. A zbog toga oni teže mogu popraviti svoju gospodarsku situaciju.”
Već godinama izvještaji WHO-a pokazuju da bolest i smrt usljed pušenja ne bogađaju bogat, nego prije svega siromašne zemlje. 84 posto svih pušača žive u zemljama u razvoju.
Začarani krug pušenja znači da na cigarete odlazi i dio novca koji je nužan za druge čovjekove potrebe. Šef inicijative za borbu protiv konzumiranja duhana Douglas Bettcher navodi konkretne primjere:
”U Bangladešu bi se 10.5 milijuna ljudi moglo bolje hraniti novcem koji troše na duhan. U pušačkim obiteljima se deset puta više novca troši na duhan nego na obrazovanje. U indijskom Bombayu beskućnici više novca troše na duhan nego na hranu i druge stvari. U Nigeru 40 posto onoga što posjeduje neki zanatlija ili neki student odlazi na konzum cigareta.”
I ne samo to. Posljedice pušenja idu na teret zdravstvenih sustava. WHO ukazuje na podatke Svjetske banke: u industrijskim zemljama se na liječenje bolesti izazvanih pušenjem troši između 6 i 15 posto ukupnih troškova zdravstva. Za siromašne zemlje nema sveobuhvatnih podataka, ali pojedini slučajevi kao Egipat ili Kina pokazuju da i u njima pušenje izaziva velike troškove u zdravstvu.
WHO zbog toga kritizira tvrdnje industrije duhana da uzgoj duhana i proizvodnja cigareta osiguravaju blagostanje i radna mjesta. WHO polaže velike nade u Međunarodnu konvenciju protiv pušenja:
”Konvenciju nudimo kao globalno rješenje. Velika je stvar bila njezino prihvaćanje prošle godine. To je uspjeh i proces se nastavlja. Imamo 118 potpisa, među kojima je i EU i 16 ratifikacija konvencije.”
Svaka država koja prihvati konvenciju priznaje da je pušenje globalni problem s ozbiljnim posljedicama za zdravstvo. I obvezuje se da će poduzeti konkretne mjere protiv pušenja. Ali, da bi konvencija stupila na snagu mora ju ratificirati 40 država, to jest moraju je prihvatiti parlamenti tih država i pretočiti je u konkretne zakone. (Joachim Schubert-Ankenbauer)