Svjetski uspjeh s temama iz svakodnevnice

Njezin film "Plac" ovih je dana doživio 100. projekciju izvan Hrvatske No, – i to u sklopu programa Londonskog festivala kratkometražnog filma. Film Ane Hušman je svojom jednostavnom temom svakodnevne navike i potrebe za snabdijevanjem svježim namirnicama na slojevit način potvrdio da mnoge stvari nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled.

Inspiracija iz okoline

Upravo su ti naučeni ili nesvjesni obrasci ponašanja središnji predmet Aninih umjetničkih istraživanja. "Ja mislim da se svaki umjetnik bavi stvarima koje su oko njega, koje su mu poznate, i koje su mu problematične. Na primjer, ako netko ode živjeti u inozemstvo, onda će vjerojatno u jednom trenutku pozabaviti motivom stranca - time što znači biti stranac u nekoj zemlji. Stvari koje mene okružuju i koje me tjeraju na razmišljanje su one koje se pojavljuju u mojem radu", objašnjava ona.

Asistentica na fakultetu, snimateljica...

Umjetnica, osim za svoje umjetničko djelovanje, nalazi vremena i za posao asistentice na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti, a kada treba zatvoriti svakodnevnu financijsku konstrukciju prihvati se i snimateljskih zadataka. Dok je radila film o placu, snimljen uglavnom na zagrebačkoj tržnici Dolac, posebno joj je bilo zanimljivo zabilježiti moment preferiranja hrvatskih proizvoda nad drugim, uvoznim. "Mislim da je prilično iracionalno smatrati nešto boljim zato što je hrvatsko. Kao da tu nema pesticida… Tu postoji čak i neki lagani ksenofobični moment koji mi je bio jako zanimljiv", priča uspješna malada umjetnica.

Koga želimo imitirati?

Rad i istraživanja na jednom projektu Anu uvijek vode u sljedeći. Nakon «Placa» je radila knjižicu «Ponašajte se kao kod kuće i dobro nam došli!!!» iz koje je proistekla njezina nedavno izložena video instalacija «Po bontonu», koja upravo prerasta u njezin novi kratkometražni film. "U 70-im godinama – u tom razdoblju film je vizualno smješten - pitanje je tko smo mi koji imitiramo i koga to želimo imitirati? Tko su ti fini ljudi kakvima se želimo predstaviti?", objašnjava Ana Hušman motive koji su je vodili u ovom projektu. Nagrade koje je nanizala za «Plac» su joj, kaže, stvorile svojevrsnu tremu, jer je prije toga zadnji put bila nagrađena u osnovnoj školi: "Mislim, super! Jako se veselim zbog toga, ali to je proizvelo tremu radeći sad ovaj film. Pomislim: «Jao, jao, kako ću ja sad išta dalje ikad više raditi!».

… no Ana naravno i dalje stvara i to – kako naglašava – pod otvorenom licencom autorskih prava koja svakome omogućava slobodno korištenje njezinih materijala jer nikako ne želi zanemariti činjenicu da svoje radove djelomično snima i novcem poreznih obveznika.