Taksistica iz Kigalija

John Bajaneza jezdi na moto-taksiju kroz Kigali, glavni grad Ruande. To je uobičajena svakodnevica za ovoga hotelskog menadžera. Ali danas je ipak nešto drukčije: on sjedi na motoru koji vozi jedna žena. A to uopće nije uobičajeno. Claudine Nyanamajambere ima 40 godina i jedina je vozačica moto-taksija u cijelom Kigaliju, jedina žena u domeni kojom inače neprikosnoveno vladaju muškarci. Ali to joj ne smeta u poslu. Štoviše. "Većina mojih mušterija su muškarci. Kada stojim na cesti sa svojim kolegama i čekam potencijalne putnike, muškarci radije izaberu mene. Čuju moj glas i onda dođu k meni. I ja ih onda sigurno odvezem do cilja", priča Claudine. Nasilničkih incidenata ili neugodnih iskustava s muškim mušterijama nije imala.

S bicikle na motor

U glavnom gradu Ruande je gužva na cesti jer je vrijeme u koje se ljudi vraćaju s posla. Automobili se probijaju kroz centar grada i stvaraju duge repove na križanjima. Ta mala afrička zemlja brzo raste i svugdje se gradi. To dodatno koči promet. Claudine u slalomu zaobilazi kolone automobila. Ona već četiri godine jezdi gradom na motoru i prevozi putnike. To nije bila planirana odluka, kaže: "Dugo sam bezuspješno pokušavala pronaći posao. U mom rodnom selu sam već vozila taksi-biciklu. Onda sam položila vozački za motor i to me motiviralo da počnem voziti moto-taksi."

Claudine stalno mora naglo kočiti. Vozači automobila u Kigaliju stalno iznenada izlaze iz kolone ili se naglo zaustavljaju. U Ruandi je obavezno nositi kacigu na motoru - to vrijedi i za vozače i za suvozače. Voziti motor u Kigaliju sve je samo ne bezopasno: prometne nesreće su svakodnevna pojava. Ali u tom gradu koji se prostire na širokom području motori su jednostavno najbrže prijevozno sredstvo. Više od 5.000 moto-taksija "krstari" gradom. Bez obzira gdje se nalazio, čovjek u Kigaliju uvijek može brzo naći moto-taksi. Autobusi su nepouzdani, a taksiji znatno skuplji i sporiji.

Borba za ravnopravnost kao nuspojava

Claudinini muški kolege ne misle da su žene lošije vozačice. "Ja mislim da je dobro da žene voze moto-taksi i da zarađuju novac. Koliko netko dobro vozi na kraju samo ovisi o iskustvu", kaže moto-taksist Jean de Dieu Nikarionza. A njegov kolega Jean Paul Aimana dodaje: "To je posao kao i svaki drugi, mogu ga raditi i žene. Smatram da bi više žena trebalo voziti moto-taksi!"

U ruandskom parlamentu sjedi više žena nego muškaraca, žene su zastupljene na svim razinama i kod obrazovnih šansi se vlada zalaže za ravnopravnost među spolovima. Unatoč tome je Claudine neslužbena povjerenica za ženska prava: "Moje putnice kažu da ja nešto činim za položaj žena. Time što vozim moto-taksi doprinosim ravnopravnosti među spolovima u društvu."

Hraniteljica obitelji

Ali Claudine na koncu i nije važno to što je jedina taksistica na motoru u Kigaliju. Puno su joj važnije pragmatične stvari: "Treba mi novac za moju obitelj. Moj suprug trenutno nema posla i sretna sam ako mogu još štogod uštedjeti."

Johna Bajanezu je petominutna vožnja na Claudininom motoru iz centra grada do četvrti Kimihurura stajala - preračunato u europsku valutu - nešto više od jednog eura. "Ovo mi je prvi put da me vozila jedna moto-taksistica", kaže hotelski menadžer i priznaje: "Kao muškarac ipak pomislite da možda jedna žena to baš dobro ne zna. U početku me bilo malo strah, ali na kraju sam vidio da je ona dobra vozačica."