Težak put do dobre kapljice

Na početku nisam imao osjećaj da je to neki posao. Recnuo bih škarama i grožđe mi je samo padalo u ruku ili u crvenu kantu pod lozom. Jesensko sunce mi je grijalo leđa i vrat. Nakon kratkog vremena je ljubičasti sok zaljepio moje prste. Od njega će jednoga dana nastati kasni burgundac, crno vino po kojemu je jug pokrajine Baden poznat. Brežuljkasti kraj u blizini francuske granice i Rajne podsjeća prije na Toscanu nego na ono što čovjek podrazumijeva pod tipičnim jugom Njemačke. Na padinama gorja Kaiserstuhla prostiru se vinogradi. Cestice kojima rijetko kada prođe pokoji automobil vijugaju kroz sočno zelenilo - kao na kakvoj idiličnoj razglednici. A samo 15 minuta vožnje automobilom od ove prekrasne prirode je poznati studentski grad Freiburg sa svojom slavnom srednjovjekovnom katedralom.

Turisti u vinogradu

Nakon sat vremena u pognutom položaju osjećam da me probadaju križa. Počinje mi biti jasno da je berba grožda ipak posao - i to vjerojatno vrlo naporan posao. Stefanie Kiss me hrabri smješkom kroz listove loze. Kod žene s druge strane loze je svaki pokret na svom mjestu. Za trenutak zadržava jedan grozd u ruci, kao da ga važe. Bit će ovo dobra berba. Ali ipak izgleda malo zabrinuto. "Mi cijelu godinu radimo za ova četiri tjedna berbe. Tada se puno toga odlučuje. Svaki put kad je berba gotova, padne mi golemi kamen sa srca", kaže ova 37-godišnjakinja. Njezinoj obitelji pripada jedna vinarija u Ihringenu. Njihovo vino je na dobrom glasu, ali samo od svojih vinograda obitelj više ne može živjeti. Zato iznajmljuju sobe turistima. Zbog toga u vinogradu, pored Stefanie Kiss i nekoliko sezonskih radnika iz Poljske, grožđe beru i turisti.

Na trenutak nisam pazio i - cvik! - umjesto u čokot grozda zarezao sam u vlastiti prst. U berbi grožda se zapravo ne može puno pogriješiti. Osim što, naravno, treba gledati što se reže. Moja sljedeća žrtva je žica oko koje se zavija loza. Stefanie Kiss reagira opušteno - očito nisam jedini nespretni gost s kojim je imala posla. Ostali turisti mi se malo smju. Redoviti gosti su već svladali tehniku. Mnogi već godinama provode svoj odmor ovdje u mjestu u kojemu se sve vrti oko vina. "Ja najradije dolazim u jesen", kaže Klaus Schleiter iz Kassela. Taj 69-godišnjak već 15 godina sa svojom suprugom dolazi u kraj u kojemu se umjesto bršljana po zidovima kuća penje vinova loza, a putokazi su napravljeni od starih bačava. "Za vrijeme berbe ovdje vlada posebna atmosfera. Čovjek može doista osjetiti uzbuđenje ljudi", priča on.

Cjelogodišnji turizam

Osim grožđa, u ovom se kraju uzgaja sve što je tipično za regiju. U proljeće su to šparoge, ljeti jagode i maline. Nešto kasnije jabuke, kruške i marelice. Veliki dio njih se koristi za proizvodnju rakije. U jesen dolaze na red bundeve. Ali unatoč tome, najvažniji plodovi za dušu i novčanik ovdašnjeg stanovništva su plodovi koje daje vinova loza: grožđe od kojega se radi rizling, Müller-Thürgau, sivi i kasni burgundac. Što znači proizvoditi vino turisti mogu "iz prve ruke" saznati u svako doba godine. Svekrva Stefanie Kiss je direktorica Turističkog ureda u Kaiserstuhlu i u tu svrhu je osnovala program "Pogledati vinaru preko ramena". On obuhvaća obilazak vinarija, šetnje kroz vinograde i kušanja vina.

Ali najveći highlight je za većinu turista u ovoj regiji berba grožđa. "Upravo sam napravila prve rezervacije za listopad 2015.", kaže nam zadovoljno Elvira Kiss. Većinom su to obitelji s djecom, umirovljenici koji uživaju u jesenskom suncu i biciklisti koji u uskim tajicama jurcaju po obroncima Kaiserstuhla. Uvjeti za biciklistički trening su ovjde jako dobri. Nekadašnja biciklistička zvijezda Jan Ullrich je u ovom kraju živio 10 godina.

Nagrada: lokalni specijaliteti

Mene nakon još jedne kante koju nosim u veliku bačvu bole mišići ruku i ramena, tanka metalna ručka mi se urezuje u dlanove i to usprkos činjenici da je berba za turiste "light-verzija". Nisu me poslali ni na najstrmije obronke. A već mi je nakon dva sata dosta. Nadam se pritom da se štrecanje u križima i lagana bol u mišićima neće pretvoriti u pravu upalu mišića i da me neće ukočiti leđa. Stefanie Kiss me poziva da s njima užinam u vinogradu. Među loze je stavila pivsku garnituru. Na stolu su sami lokalni specijaliteti: sir, slanina, bijelo vino i seoski kruh - sve to na kockastom stolnjaku. To mi se sviđa. Konačno, ipak je ovo trebao biti turistički izlet.