Tek se uče svojim pravima

Za velike promjene nisu dovoljni samo novi zakoni, već i promjene u glavama ljudi i njihovu načinu razmišljanja. Tako primjerice, češki potrošači sve više postaju svjesni svojih prava. Nešto što u ušima zapadnih Europljana možda zvuči banalno, u Češkoj je u stvari ogromni proces prilagođvanja. Jer, nakon političkih promjena 1989., mnoge su se mušterije našle zbunjene novim stanjem i nisu se odmah snašle, prisjeća se Karel Pavlik iz češke Udruge za zaštitu potrošača: „Potrošači su prije 1989. morali stajati u redovima da bi uopće nešto mogli kupiti. Proizvodi su često bili toliko loši da ih je kupac ponekad morao smjesta čim je došao kući, sam popravljati, kako bi kupljena stvar uopće mogla funkcionirati. A sada bi ti isti potrošači trebali na slobodnom tržištu u potpunosti ostvarivati svoja prava. Mogi od njih se pri tome nađu u vrlo složenoj situaciji.“

Česi otkrivaju svoja prava

Ali ipak, polako se ta slika mijenja. U prošloj je godini češka Udruga za zaštitu potrošača zaprimila gotovo 15.500 pritužbi svojih članova, a to je za četvrtinu više od prethodne godine. I taj je trend u porastu, kaže Karel Pavlik: „Obraća nam se sve više potrošača. Do sada je najviše problema bilo s reklamacijama, ili kupovnim ugovorima. Ali sve je više složenijih problema, kao, na primjer, onih pri financijskim ili telekomunikacijskim uslugama.“
Pri tome su manje problematični zakoni o zaštiti potrošača, jer oni su tijekom procesa primanja Češke u Europsku uniju u velikoj mjeri poboljšani, prvenstveno preuzimanjem europskih smjernica za zaštitu potrošača. Dok je ranije kupac za određenu robu dobivao jamstvo od samo šest mjeseci, sada to jamstvo traje, kao i u cijeloj Uniji, dvije godine. Mnogim ljudima u Češkoj to još uvijek uopće nije poznato, kaže Petra Vankova iz Udruge za zaštitu potrošača: "Ovdje još uvijek ima mnogo potrošača koji se uopće ne zanimaju za svoja prava, ili ih to počne zanimati tek kad naiđu na probleme, kao na primjer pri reklamaciji nekog određenog artikla."

Zaštita potrošača kao političko pitanje

Nakon parlametarnih izbora održanih u lipnju, zaštita potrošača u Češkoj postala je i političko pitanje. Stranka zelenih je u svojoj izbornoj kampanji problem zaštite potrošača postavila kao glavnu temu i prvi put je uspjela na izborima prijeći prag od pet posto. Kao veliki uzor stranci pri tome je služila njemačka Udruga za zaštitu potrošača. Jer, u Njemačkoj ta zaštita ima već dugu tradiciju, institucionalizirana je, a njemački su građani i te kako svjesni svojih prava.
Ali u Njemačkoj je povijest zaštite potrošača duga, pa su Nijemci imali vremena naviknuti se na svoja prava. Sve je počelo još u 19. stoljeću s radničkim i ženskim pokretom. Na planu zaštite potrošača oni su se uglavnom bavili higijenskim uvjetima namirnica u trgovinama. U Americi je primjerice, početkom dvadesetog stoljeća pisac Upton Sinclair u svojoj knjizi «Džungla» opisao neprihvatljive higijenske uvjete u kojima je djelovala tadašnja mesna industrija američkog srednjeg zapada kao i iskorištavanje zaposlenih. Knjiga je izazvala ogroman skandal i dovela do pooštrenih zakona koji su štitili potrošače odnosno zaposlene.
Prve prave udruge u Njemačkoj pojavljuju se šezdesetih godina prošloga stoljeća. Tada se u razvijenijim zemljama zapada počinje razvijati i strategija bojkota neprihvatljivih proizvoda, što se poslije pretvorilo u najnormalniju praksu.
1975. tadašnja je Komisija Europske zajednice objavila prvi potrošačko-politički program koji se sastojao od pet temeljnih prava potrošača. I ta su bila: pravo potrošača na zaštitu zdravlja i sigurnosti, na zaštitu gospodarskih interesa, na obeštećenje od pretrpljene štete, na informaciju i na zastupanje. Ono što nekim stanovnicima bivših socijalističkih zemalja zvuči samo kao mrtvo slovo na papiru, na slobodnom je tržištu značilo puno bolju ponudu i sigurniju kupovinu za kupce.

SAD prednjači u zaštiti

Ipak, Njemačka u tome još uvijek prilično kaska za Sjedinjenim Američkim Državama, pa čak i Velikom Britanijom, za koje se može reći da u njima uistinu vrijedi pravilo «mušterija je uvijek u pravu». U Njemačkoj se tek posljednjih godina kupljena roba može vratiti, a da se za uzvrat dobije gotovina a ne tek neka druga roba.
Prijelomna točka povezana je zapravo s najvećim do sad skandalom u trgovini namirnicama u povijesti Njemačke: mesom zaraženim kravljim ludilom, koji je u završnici doveo do preispitivanja važnosti zaštite potrošača. U tom skandalu svoje položaje nisu izgubili samo ministri zdravlja i poljoprivrede. S tim u vezi je 2001. osnovano novo Ministarstvo za zaštitu potrošača, hranu i poljoprivredu, prvo koje je u svom nazivu eksplicitno nosilo naziv «zaštita potrošača».