Tibetanska oaza usred Njemačke

Dalaj Lama rođen je 6. srpnja 1935 godine u tibetanskoj provinciji Amdo. U dobi od samo dvije godine on je otkriven kao reinkarnacija svoga prethodnika, 13. Dalaj Lame i kao 15-godišnjak proglašen je vrhovnim poglavarom Tibeta. «Mi želimo našu bogatu kulturu ponuditi i njemačkom stanovništvu, zato što puno Nijemaca i Europljana zanima tibetanski budizam i tibetanska kultura. Zato im to i nudimo», kaže Daygab Pinpoche, voditelj Tibetanske kuće u Frankfurtu na Majni. Kada Daygab, jedan omanji i vrlo smireni čovjek, počne govoriti o svome duhovnom uzoru, 14. Dalaj Lami oči mu zasvjetle: «Zahvaljujući njegovoj spiritualnosti on može puno toga postići. On cijelo vrijeme proučava, razgovara s ljudima i nikada nije nervozan. Uvijek je opušten.» Daygab je i osobno upoznao Dalaj Lamu, i to davne 1959. godine, kada suživot s Kinezima u Tibetu odjednom više nije bio moguć: «Mi smo svi imali samo jedan cilj. Mi smo htjeli pobjeći.» Nakon bijega iz Tibeta uslijedila su teška vremena, formiranje vlade u egzilu u Indiji, a ni rad s Dalaj Lamom nije uvijek bio baš tako jednostavan: «Zaključio sam da sam moram odlučiti o svemu što smatram ispravnim. Teško je stalno zapitikivati. Kada bih ga nešto upitao oni bi imao previše ideja koje jednostavno nismo mogli provesti u djelo.» Dok sve to priča Daygab se smješka, baš kao i njegovi gosti u Tibetanskoj kući koji vrlo pozorno slučaju svaku njegovu riječ. Oni su došli proslaviti rođendan Dalaj Lame...ali i moliti se za njega.

Jedna od osoba koje smo zatekli u Tibetanskoj kući je i Anette Kirsch, managerica Chözdonga: «Ja se osobno interesiram za Tibet jer sam otkrila budizam. I učinila sam to jer sam u tibetanskom budizmu pronašla odgovore na pitanja koja nisam tako mogla naći u drugim religijama.» Suradnici Tibetanske kuće pokušavaju seminarima i izložbama predstaviti tibetansku alternativnu medicinu, znanost, umjetnost, kulturu...i učenje budizma. Pri tome se, kako tvrdi Anette Kirsch ne radi niti o misionarenju niti o poštivanju nekih pravila: «To je više-manje poput pokušaja susretanja sa samim sobom i s drugima.» «Ljude se često vrlo pozitivno iznenade kada dođu ovamo. Izvana je Tibetanska kuća neugledna, ali kada uđu unutra vide estetski uređenu sobu za meditaciju i kažu kako im se ona jako sviđa», dodaje Kirsch.

Soba za meditaciju sviđa se i Simone Ulmer, koja se uvijek dobro osjeća u Tibetanskoj kući: «Ja sam budistica već tri godine i sve ovo oko nas, Tibetanska kuća je u međuvremenu postalo dio mog života.» I zato Simone Ulmer dolazi u Frankfurt zajedno sa svojim mužem kako bi na licu mjesta bolje upoznala kulturu i prakticirala običaje koji su postali sastavni dio njezinog života. Još jedan redoviti gost Tibetanske kuće Chözdong je i Martin, koji iznimno cijeni Budin nauk: «Važna je kombinacija onoga što sami pokušavamo pretvoriti u život i onoga što sami prakticiramo, kombinacija inspiracije učitelja i prakticiriranja u zajednici. To je vrlo lijepa potpora koju imamo u kročenju tog puta.»