"Tiha erozija osnovnih prava"

Godinu dana su autori izvještaja pratili ponašanje državnih ustanova. Rezultat njihovog opažanja zabrinjava. Osobito ustanove za zaštitu ustavnog poretka, savezna kriminalistička služba i policija krše osnovna prava. Aktualni primjeri koji se navode su racije protiv protivnika summita skupine G8. Obrazloženje saveznog državnog odvjetništva za pretrage stanova i zapljenu materijala bilo je manjkavo i predstavlja «histerično proglašavanje državnog neprijatelja», stoji doslovce u izvještaju.

Saveznom državnom odvjetništvu predbacuje se da su navodno predstojeća kažnjiva djela bila samo izlika. U stvarnosti se radilo o tomu da se prikupi što je moguće više podataka o protivnicima summita skupine G8. Racije i zabrana demonstriranja u Heiligendammu su protuustavni, kaže Elke Steven iz udruge Odbor za osnovna prava i demokraciju:

«Ovaj pokušaj da se pravo okupljanja potpuno stavi izvan snage u suprotnosti je sa svim odlukama Saveznog ustavnog suda. Uvijek se poziva na presudu o Brokdorfu koja jasno kaže da demonstracije moraju biti moguće tamo gdje ih se vidi, gdje ih se može primijetiti. Osnovno pravo na nesmetano održavanje summita ne može biti suprotstavljeno osnovnom pravu na okupljanje i izražavanje mišljenja.»

Policijske istrage često šikaniranje

Često se policijsku istragu mora prije označiti policijskim šikaniranjem, kaže bivši sudac Saveznog ustavnog suda Jürgen Kühling. Njegov prijedlog je da u slučaju ilegalnih policijskih akcija država pogođenima ubuduće plaća odštetu. Jer, pretraživanje stana je strašno poniženje i teško zadiranje u privatnu sferu, kaže on. Osim toga upozorava da prijava protiv policajca gotovo nema nikakvog izgleda:

«Državno odvjetništvo najčešće dođe do zaključka da se ne može utvrditi identitet počinitelja. Policajci na licu mjesta skriveni su iza svojih kaciga i ne može ih se identificirati. Doživjeli smo da onda viši policijski službenici odbijaju dati izjavu te da se i inače izvlače od odgovornosti. Dakle, vrlo je teško potaknuti državno odvjetništvo na podnošenje tužbe, a inače nema nikakve zadovoljštine i nikakvog pravog poticaja da vlasti jače kontroliraju rad policije i jače u obzir uzmu osnovna prava.»

Potkopavanje osnovnih prava

Izvještaj o osnovnim pravima dokumentira još slučajeva koji autore upozoravaju na tihu eroziju osnovnih prava. U Hamburgu je jedna odvjetnica otišla u kupovinu, na rubu demonstracije ju je opkolila policija, svezala, pretražila, fotogrfirala i tek nakon šest sati vožnje tamo-amo u policijskom busu pustila na periferiji grada. Ili, prilikom Svjetskog nogometnog prvenstva 250 tisuća ljudi moralo se akreditirati preko interneta od novinara do redara – sa svim osobnim podacima. A i preko tri milijuna navijača mogli su dobiti ulaznice samo nakon otkrivanja osobnih podataka.

No, i državne mjere koje imaju dobru namjeru često su promašene. Središnji registar djece trebao je pomoći u otkrivanju djece koju njihovi roditelji zapostavljaju. Obuhvatit je trebao svu djecu koja ne idu u školu. Posljedica je bila da su migranti, koji ilegalno žive u Njemačkoj, riskirali izgon iz Njemačke ako su svoju djecu slali u školu. A ako ih nisu slali, djeca su gubila pravo na školovanje. Autori izvještaja zahtijevaju zaštitu ljudskog dostojanstva i migranata koji ilegalno žive u Njemačkoj.