Tijesno u srbijanskim zatvorima
24. srpnja 2010
Vijest da pritvorenici u novosadskom zatvoru odbijaju hranu iz zatvorske kuhinje, ponovno je aktualizirala pitanje vrlo lošeg stanja u kazneno-popravnim ustanovama u Srbiji. Zatvorenici su nezadovoljni prije svega zbog lošeg tretmana, kao i zbog dugih sudskih postupaka koji se protiv njih vode pa su se zato odlučili na štrajk glađu. No neki to ipak zovu drugačije. Zorana Vučičević, glasnogovornica Uprave za izvršenje krivičnih sankcija pri Ministarstvu pravosuđa razlikuje pojmove različitih oblika ne uzimanja hrane: „Kada se kaže ‘štrajk glađu’, onda svi pomisle da niko ništa ne jede. A kod nas se to drugačije klasificira: kod nas je to odbijanje da se uzme hrana s takozvane linije, to jest hrana koja se sprema u zatvorskoj kuhinji.“
Minimalna ulaganja
Pravnica Ljiljana Palibrk, koja je u ime Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji u više navrata obilazila zatvore, za Deutsche Welle opisuje stanje u srbijanskim kazneno-popravnim ustanovama: „Nešto jest uloženo u zgrade, u opremu. Malo su možda oličeni zidovi i sređene instalacije, s obzirom da je to uglavnom u najgorem stanju. Ali, to niti je dovoljno, niti je to bilo kompletno sređivanje, odnosno nije bila rekonstrukcija čitavih objekata. Kada dodate zaista enormnu prenaseljenost zatvora, onda i to što je uloženo ima vrlo male efekte.“
Na lošu situaciju u zatvorima po Srbiji upozoravao je ranije i vojvođanski ombudsman. A Zorana Vučičević kaže da ni samo ministarstvo ne krije te podatke: „Mi to nismo krili nikada. To je čak stvar koju mi vrlo često sami naglašavamo.“
Tmurne prognoze
Međutim, postoji mogućnost da se pretrpanost zatvora smanji. Srbija, naime, odnedavno ima i ustanovu alternativnih kaznenih sankcija koja podrazumijeva da se kazne odrađuju i na druge načine, a ne samo kroz odlazak u zatvor. Ipak, Ljiljana Palibrk je skeptična: „Iskreno, ja nisam sigurna koliko takvih slučajeva ima i koliko će to pomoći..“
Prema alužbenim podacima, više od 10.000 ljudi izdržava zatvorsku kaznu, a realni kapacitet zatvora je dvostruko manji. Obeshrabrujuće zvuči podatak da su zatvorske zgrade u prosjeku stare više od 70 godina. Prema istim podacima, s povećanjem broja zatvorenika, ispoljavaju se izrazito negativni trendovi: porast broja teških kaznenih djela s elementima nasilja, organizirani kriminal, smanjenje starosne granice počinitelja krivičnih djela i visoko prisustvo narkomanije. Naime, više od 60 posto zatvorenika je imalo iskustva s narkoticima ili su ovisnici.
Ljiljana Palibrk upozorava da dodatni problem predstavlja i činjenica da se o zatvorenicima ne vodi računa nakon što izdrže svoje kazne „u smislu tretmana, resocijalizacije, zdravstvene zaštite, u smislu profesionalnog osposobljavanja“.
Prema zvaničnim podacima, u razdoblju do 2003. godine broj uhićenih u Srbiji se kretao u ustaljenom okviru između 5.000 i 6.000, a od tada godišnja stopa rasta iznosi više od 10 posto. Ukupno povećanje u posljednjih pet godina je više od 60 posto, što znači da imamo povećanje stope kriminaliteta, a manjak zatvora.
Autor: Dinko Gruhonjić, Novi Sad
Odg. urednik: Nenad Kreizer