Tisuće zaposlenika ostale bez kruha

Posrnulo carstvo Višnje i Zdravka Peveca grca u dugovima. Lista je dugačka: dobavljači, država koja potražuje više od 150 milijuna kuna za porez, nepodmireni krediti bankama i naravno radnici.

(Pre)velika ekspanzija pa propast

Najveću ekspanziju Pevec je imao 2000. godine, no ekonomski analitičari smatraju kako je upravo nagla ekspanzija bila kobna za Pevec.

Novi centri otvarani su i tijekom 2007. i 2008. godine. Banke su to pratile i kreditirale no već krajem 2008. godine počeli su problemi dobavljača, kojima Pevec duguje. Gospodarska kriza, neradna nedjelja, sve po malo dovelo je Pevec na sam rub provalije u koju s njim padaju i radnici, njih 2 500. No prema nekim procjenama propašću Peveca pogođeno je puno više osoba koje su na neki način radile za Pevec grupu.

Radnici nerado o životu bez plaće

Zlatko i Ruža bračni su par i do nedavno su bili zaposlenici Peveca. Zlatko je u Pevecu bio četiri godine, službeno i danas je zaposlenik na neodređeno vrijeme. Supruga Ruža prije dvadesetak dana dala je otkaz. Predstavnici sindikata parovima koji su radili u Pevecu savjetovali su da barem jedno da otkaz i potraži drugi posao ili barem za prvu ruku dobije pomoć u vidu naknade Zavoda za zapošljavanje. Tako je bilo i sa ovim parom, no, Ruži se posrećilo i u međuvremenu je našla novi posao. Ipak, Zlatko strahuje kako će dalje jer osim Ruže i Zlatka u obitelji je sedamnaestogodišnja kćer. Zlatko je škrt na riječima, nevoljko stoji pred objektivima kamera i foto-aparata jer nije lako javno govoriti o situaciji koja ga je snašla.

Deset Pevecovih bračnih parova

U zadarskom Pevecu bilo je desetak bračnih parova no većina je u međuvremenu dala otkaz a nekoliko onih koji su ostali nisu bili raspoloženi za razgovor. Zadarski Pevec prije samo mjesec dana imao je 110 radnika, sada ih je pedesetak, a „na posao“ ih dolazi tek trideset, ostali nemaju za gorivo jer ne žive u Zadru, a ne mogu si priuštiti ni „marendu“ te je se odriču u korist djece. „Teško je, snalazimo se na sve moguće načine“, kaže Zlatko koji je u prosvjedu zajedno s kolegama, no otkrio nam je kako zapravo više ništa ne očekuje. Možda će zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić koji je primio radnike ublažiti blagdansku tugu radnika propalog trgovačkog lanca. Naime, kako je Kutina isplatila radnicima 20.000 kuna, u Zadru se nadaju da bi i njima Grad Zadar mogao nešto staviti pod bor, a pogotovo zbog toga što je „bogatiji“, uvjereni su radnici.

Preostali zaposlenici Peveca su se organizirali pa i dalje rade iako u Pevecu kupaca gotov i nema. Radno vrijeme skratili su do 15 sati a sniženja robe nema. Radnici kažu kako garantiraju za robu te se od toga za sada ne misle naplatiti.

Kukuriku za štrajk, SSSH protiv

Jedan od radnika Silvio Milanko na svoj je automobil ispisao poruku „Mijenjam auto za kruh (može i od jučer). Pojasnio nam je kako više ne zna što činiti jer pomoći nema niotkuda. „Nitko nas nije ni saslušao a kamoli ponudio pomoć“, kaže Milanko. Također priča kako radnici u cijeloj Hrvatskoj nisu baš koordinirani te da ne prosvjeduju svi zajedno. Jedni su u sindikatu Kukuriku, a drugi u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske pa svaki ima svoje metode. U zadarskom SSSH-u radnicima su rekli da je najbolje da ne štrajkaju jer im to neće pomoći. Ipak, kako bi se solidarizirali s kolegama, stupili su u mirni prosvjed. Radnici su još rekli kako je u Pevecu sindikat uvijek bio nepoželjan, te je članstvo u sindikatu značilo radnu knjižicu „na porti“ već sljedećeg dana. Upravo iz tog razloga radnici zadarskog Peveca sindikat su kontaktirali prije samo mjesec i pol dana.

Silvio Milanko kaže kako je teško bez plaće tri mjeseca te da više ne očekuje pomoć Pevecovih već se nada pomoći Vlade i gradonačelnika Zadra. Ispričao nam je i to da je spreman odreći se eventualne gradonačelnikove pomoći u korist kolega kojima je ona potrebnija.

Sindikalac u suzama: neka djeca podijele jogurt

Sindikalni predstavnici obično su više diplomatski raspoloženi od radnika no predsjednik zadarskog SSSH Zdravko Šarić u svom vrlo emotivnom obraćanju javnosti rekao je kako mu pri svakom dolasku u Pevec naviru suze na oči bez obzira što je član sindikata a ne radnik. Kaže kako mu je teško nositi se sa činjenicom da njegovo dijete ima za jogurt a nečije nema. Spreman je kaže taj jogurt podijeliti no ističe kako od Peveca nitko ne bi smio „prati ruke“. Prozvao je tako Vladu a posebno ministra Ivana Šukera koji je znao da Pevec dulje vrijeme ne podmiruje obveze no nije ništa poduzeo.

Autorica: Ivana Zrilić, Zadar

Odg. urednik: Anto Janković