Tko ima pravo na obitelj?

Saborsko izglasavanje Zakona o životnom partnerstvu istospolnih osoba dočekano je prošlog tjedna u javnosti kao prevratna točka dugogodišnjeg procesa reguliranja obiteljskog prava građanki i građana homoseksualne orijentacije. Naravno, ne gledaju svi na to jednako, riječ je o temi koja i dalje izaziva burnu raspravu, ali je sasvim sigurno posrijedi veliki pomak za one koji to novostečeno pravo namjeravaju osobno iskoristiti. Ako se neistomišljenici pritom u nečemu slažu, to je stajalište da se zajednica koju će ovaj zakon štititi maksimalno približila instituciji klasičnog, heteroseksualnog braka.

Jedna od njih je i Kristina Crnković iz Zagreba koja sa svojom djevojkom intenzivno razmišlja o službenoj verifikaciji sad već gotovo desetljetne veze. „Sretne smo zbog ovog zakona, no s druge strane ne mogu negirati loš osjećaj zbog činjenice da smo se za svoja elementarna prava morale mukotrpno boriti“, rekla je za Deutsche Welle ova LGBT-aktivistkinja, koja smatra da se ujedno radi o pozitivnom povijesnom trenutku za čitavu hrvatsku državu i društvo. „Ne treba mi papir koji bi dokazivao da je u pitanju ljubav mog života“, dodaje ona, „nego potvrda koja donosi sigurnost i povjerenje u državne institucije“.

Sve osim posvajanja djeteta

Popis garantiranih prava uključuje primanje tj. prijenos obiteljske mirovine, realiziranje zdravstvenog osiguranja preko partnera, obavezu uzdržavanja, pravo na plaćeni izostanak s posla radi partnerove bolesti, itd. Zapravo, moglo bi se reći da su uzete u obzir sve beneficije koje imaju i heteroseksualci, izuzev prava na posvajanje djeteta. Također, ističe se i ključna semantička razlika pri imenovanju odnosa, jer se takva zajednica ipak ne zove oficijelno – brak. „Više jedna drugoj nećemo pred zakonom biti samo cimerice, sustanarke. Zagarantirano nam je pravo i na međusobne bolničke posjete, ako bi se jedna od nas razboljela“, nastavlja naša sugovornica.

Ona i njezina djevojka već računaju s jednom konkretnom i vrlo praktičnom povlasticom; jedna od njih dobila je posao u inozemstvu, u okviru Europske unije, a druga će imati pravo na regulirano preseljenje uz nju. „Ako poželimo dići kredit, ovako će nam i to biti dostupnije. Ali drago nam je zbog svega toga već i teoretski, jer ovime društvo priznaje da smo i mi obitelj, gdje se dvije odrasle osobe vole, poštuju i u potpunosti dijele život“, zaključuje Kristina Crnković. A uz pomoć LGBT-organizacije Zagreb Pride, došli smo i do još jednog interesenta za konzumaciju Zakona o životnom partnerstvu: biolog Ivo S. i njegov partner planiraju stupiti pred matičara dogodine, i zbog toga su vrlo sretni.

Zakon u prilog ljubavi

„Želimo to, a sad i možemo. Razlog je jednostavan – volim ga i želim ostatak života provesti uz njega. Tim zakonom dobili smo normalna ljudska prava i sa zadovoljstvom ćemo ih iskoristiti“, rekao nam je Ivo S. U razgovoru s njim došli smo i do prigovora onih koji smatraju da to nije primjereno, a predvođeni su udrugom „U ime obitelji“. Ta organizacija mišljenja je da je ovim zakonom iznevjerena volja građana koji su se zimus na referendumu većinski izborili da u Ustav RH bude unesena odredba prema kojoj je brak isključivo zajednica muškarca i žene. „Inzistirali su na važnosti naziva te zajednice“, riječi su ovog našeg sugovornika, „a sad se bune kao da se glasalo o sadržaju svake druge“.

Ivo S. tako misli da je udruga „U ime obitelji“, mogla i drukčije sročiti referendumsko pitanje, te pozvati građane na izjašnjavanje o sadržaju svake obiteljske zajednice, a ne se naknadno pozivati na drugu interpretaciju mišljenja naroda. Da bismo bolje shvatili i javnosti predočili stajališta te udruge, zamolili smo za izjavu i Krešimira Planinića, voditelja njezina pravnog tima. On je odmah po donošenju zakona u javnosti istupio s najavom podnošenja tužbe Ustavnom sudu RH, tvrdeći da je posrijedi „niz ozakonjenih pokušaja izjednačavanja braka kao zajednice žene i muškarca i drugih zajednica koje imaju različite datosti“.

Protivljenje udruge „U ime obitelji“

Taj zakon po mišljenju Planinića jest „razvidan primjer nedemokratskog postupanja trenutačnih predstavnika javne vlasti pod krinkom boljeg i kvazieuropskog društvenog pristupa i time ignoriranje demosa – naroda“. Voditelj pravnog tima udruge „U ime obitelji“ drži kako je narod u ovoj zemlji na referendumu poslao jasnu, sadržajnu poruku, „a sada nam ljudi koji trebaju voditi Hrvatsku prema suncu i dalje se baviti drugim oporavljajućim temama, zakonskim smicalicama poistovjećuju brak i zajednice drugačijeg karaktera“. Dodao je tome i da je u ovom slučaju riječ o zaobilaznom nastojanju pretvaranja želja pojedinaca u pravo.

S obzirom na spomenutu opasku da je ovdje posrijedi „niz ozakonjenih pokušaja izjednačavanja“ braka i životnog partnerstva istospolnih osoba, priupitali smo Planinića i gdje bi se po njegovu mišljenju konkretno trebao nalaziti minimalni dopustivi razlikovni prag izmedju braka i dotične istospolne zajednice, dakle u kojim točno pravima i zakonskim točkama. „Nema razlikovnog praga, kako vi to kažete, i mislim da je suvišno javnosti analizirati dijelove predmetnog zakona kad isti u cijelosti ne odražava uvjerenje ljudi - naroda na ovim prostorima, a zakon bi trebao biti takvo ogledalo“, odgovorio nam je Krešimir Planinić.