Tko je uopće bio "strašilo za građane"?

Fritz Teufel rođen je 1943. u Ludwigsburgu. Rano se počeo zanimati za povijest i politiku. Mnogo je puta putovao u Frankfurt kako bi uživo iz sudnice mogao pratiti tijek suđenja za nacističke zločine u Auschwitzu. S 20 godina uputio se u Zapadni Berlin s namjerom da završi studij germanistike i publicistike. No studijem se bavio samo sporadično. Radije se pridružio Njemačkom socijalističkom studentskom savezu (SDS). Bio je jedan od osnivača poznate berlinske politički motivirane sustanarske zajednice – Komune I. Nju su osnovali 1. siječnja 1967.

Ovo avangardističko udruženje kulturnih revolucionara slijedilo je filozofiju Sigmunda Freuda, Wilhelma Reicha, Herberta Marcusea, te je došlo do zaključka da komunizam svoje sljedbenike čini bolesnima. Prema mišljenju pripadnika Komune I, građansko društvo mora se putem revolucije nastaviti razvijati, mora prerasti opsjednutost monogamijom i dopustiti oslobađanje seksualnosti pojedinca. A trava i LSD bili su cool.

Fritz Teufel intelektualni Jimi Hendrix

U konzervativnoj Njemačkoj šezdesetih godina takav napad na brak i uljudnost bili su nepodnošljivi. Fritz Teulef imao je dugu, crnu kosu, nosio je okrugle naočale s metalnim okvirom, izgledao je kao intelektualni Jimi Hendrix. U zidom okovanom gradu kojim je dominirala izdavačka kuća Springer, Teufel je bio radikalac protiv kojeg su huškale Berlinske novine i Bild. U ozbiljnom tisku nazivali su ga “strašilom za građane“. Bio je to prilično besmislen nadimak, s obzirom da je bio poznat kao iznimno nježan i ljubazan čovjek, koji je širio sve osim straha.

Unatič tome brzo se našao u sukobu s vlastima i zakonom. 2. lipnja 1967. tisuće studenata prosvjedovalo je protiv perzijskog šaha u zapadnom Berlinu. Nakon što je navodno bacio kamen, Teufel je na taj dan uhićen. Odsjedio je 6 mjeseci u istražnom zatvoru zbog narušavanja mira, dok su policajac iz Zapadnog Berlina i agent Stasija iz Istočnog Karl-Heinz Kurras, koji je ubio studenta Benna Ohnesorga, ostali na slobodi.

"Nije bilo krivo, ali neizgledno"

“Još uvijek mislim kako je to bilo ludo vrijeme“, rekao je Teufel početkom ove godine u jednom intervjuu. “Bili smo mladi, bez briga, neiskusni. 1967. i 1968. vladala je takva bliskost i veselje, u zraku se osjećalo uzbuđenje i hipijevska razdraganost. Bili smo istinski sretni, mogli smo se iznova zaljubiti svaki dan. Ja sam to iskorištavao. Kad sam izašao iz zatvora, mislio sam da imam pravo na odštetu i lebdio sam iz jedne zaljubljenosti u drugu.“

No “ljetnoj ljubavi“ došao je kraj. Teufel se preselio u München, započeo ljubavnu vezu s Irmgard Möller koja se ubrzo nakon toga pridružila ljevičarskoj, zapadno-njemačkoj militantskoj organizaciji RAF (Frakciji Crvene armije). Teufelu je RAF, koji je slijedio filozofiju Marxa i Lenjina, bio previše doktrinaran, no i on je smatrao kako je došlo vrijeme za oružanu bitku. Angažirao se u sklopu “Pokreta 2. lipanj“, terorističke skupine. O svom izletu u oružanu borbu kasnije je izjavio: “Možda nije bilo krivo, no bilo je neizgledno da ćemo uspjeti zaustaviti ubijanje vijetnamske djece otvaranjem druge fronte na ovim područjima.“

Radio je i u berlinskim Dnevnim novinama. No, u novine je unio nemir i uzrokovao veliku demonstraciju u kojoj su prosvjednici zauzeli zgradu novina. Iz toga je izvukao i nešto dobro, naime, svoju najveću ljubav: osim, naravno, ljubavi prema revoluciji, otkrio je i svoju ljubav prema biciklizmu. Neprekidno napušavanje i zatvor su ga usporili, no svoj duboko ukorijenjeni humor nije izgubio. 1982. u jednom talk-showu zalio je tadašnjeg ministra financija Hansa Matthöfera tintom iz pištolja na vodu, na što ga je ovaj zalio čašom crnog vina.

Svoju potrebu za šalom obrazložio je u stilu Martina Luthera: “Ne znam drugačije“. Prije 12 godina Teufelu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, zbog koje je kraj svog života dočekao nepokretan. Umro je 6. srpnja 2010.

Autor: Der Spiegel/ ak

Odg. ur.: M. Ljubičić