Tradicija Kurban-bajrama u Srebrenici

Zaselak Brakovci pripada Sućeskoj na petanaestak kilometara u brdima od Srebrenice. Prije rata brojao je oko 300 žitelja. Danas ih je u selu jedva dvadesetak. Preživjeli nakon genocida rasuti su diljem svijeta. Među onima što su se vratili je i Hadži Emina hanuma Ramić. Pitamo koga ima od obitelji. Kaže nam da živi sa sinom, snahom i unukom: "Jedan sin mi je u Njemačkoj. Imam i tri kćerke: jedna je u Sloveniji, druga u Nizozemskoj, a treća, kojoj je muž poginuo, živi sa svojom djecom u Živinicama u Federaciji BiH. Muž mi je umro prije rata, a tri sina i četiri brata nisu došli", tiho jedva izgovara kroz suze. "Nisu došli ili nisu prešli", tako se u ovom kraju kaže za one što se nisu uspjeli spasiti od srebreničkog masakra u srpnju 1995. godine.

Hadži Emina hanuma je vjernica. Ovo "Hadži hanuma" označava da je obavila i hadž koji je posljednji od pet svetih dužnosti ili stubova islama. Ona je čak tri puta u posljednjih sedam godina obilazila Kabu. Prvi put je išla 2007.godine. Ono što je osjećala tada opisuje ovako: "To da mi otvori ovaj put da tamo odem na mezar Muhameda a.s. u Medini, bio mi je na zemlji naljepši dar od Boga. To je bilo nešto prelijepo, nešto što vam ne mogu riječima opisati, taj osjećaj koji sam tada imala. Poseban osjećaj je bio vidjeti sav taj silni narod, različitih boja kože, ali opet kao jedno."

Na hadž barem jednom u životu

Ukoliko mu to imovinsko stanje dopušta, svaki musliman je dužan jednom u životu obaviti hadž, odnosno posjetiti Bejtulah (Kabu, Božju kuću) u Meki, mezar božjeg poslanika Muhameda u Medini i druga sveta mjesta. Prije nego što krene na hadž domaćin je dužan vratiti sve dugove ukoliko ih ima, oprostiti se od rodbine i prijatelja, pomiriti se ako je na nekog bio ljut, napisati oporuku i materijalno osigurati obitelj za vrijeme koje će provesti na hadžu.

Ova opraštanja su bila posebno prisutna ranije, kada se putovalo mjesecima, na putu punom neizvjesnosti, a nisu bili rijetki slučajevi da hodočasnici i umru na tom, kako vjera tumači, časnom putu. Za njih se smatra da su umrli na Bogu ugodan način. Danas se putuje uglavnom zrakoplovom, organizirano u većim skupinama i s vodičima.

Na putu do svetih mjesta uče se sure (poglavlje) iz Kur'ana i nastoji se misliti samo na Alaha. Hadžije obred u Meki obavljaju pet dana i nastoje što više vremena provesti pored Kabe koju obilaze sedam puta i u Poslanikovoj džamiji moleći se za oprost grijeha ne samo za sebe i svoje bližnje već i za susjede i prijatelje, za sve muslimane i dobre ljude. Hadžijama se na povratku s hadža priređuje svečani doček a oni opet, ovima što ih dočekuju, donose darove prema mogućnostima.

Bajrami

Za svaki Bajram u kućama vjernika vrše se velike pripreme. Običaji uz Ramazanski i za Kurban-bajram su isti, s razlikom što se za Kurban–bajram u Božje ime žrtvuje određena vrsta životinje (kurban). Kurban se može nanijetiti tj. namijeniti na kuću, na kućnog domaćina, na zdravlje ali također i za umrle članove obitelji bilo prema njihovoj oporuci ili prema želji potomaka i rodbine. Dok muškarci traže pogodan kurban, žene uređuju i pospremaju. Kuće se detaljno čiste i uređuju.

Za Bajram se oblače nova odijela. Ranije, ali i u posljednje vrijeme, ukoliko se ne može kupiti novo odijelo za Bajram, onda se čuva ono najbolje i najljepše i oblači od Bajrama do Bajrama. Do danas se očuvao običaj da se na taj dan i i djeca lijepo obuku i tako osjete radost Bajrama. Na bajram-namaz, koji se obavlja u džamiji, ujutro odlaze samo muški članovi obitelji, odrasli i djeca, dok žene ostaju kod kuće i obavljaju posljednje pripreme za doček obitelji, rodbine i prijatelja nakon što bude klanjan bajram-namaz.

Kada se muškarci s bajram-namaza vrate kućama, dočekuje ih ženski dio obitelji, čestita se Bajram i služi slatko. Nakon toga se kolje kurban. Kao kurban se mogu klati deve, krave i sitna stoka, ovce, koze. Uvjet je da životinja predviđena za kurban bude zdrava i da nema neku manu. Kurbansko meso se dijeli po starom običaju. U pravilu, jedna trećina ostaje domaćinu, druga se dijeli rodbini, susjedima i prijateljima, a treća se daje najsiromašnijima, kako bi i oni na taj način osjetili radost Bajrama. Kurbane najčešće dijele djeca. Idu od vrata do vrata dijeleći kurbane i čestitajući Bajram rodbini, prijateljima, susjedima, za što dobivaju bajramluke (poklone), obično sitan novac, slatkiše itd.

Kod kuće je najljepše

Pitamo Hadži Eminu hanumu kako se danas živi u Brakovcima, poštuju li se stari običaji i kolju li se kurbani? "Lijepo je, svatko se raduje Bajramu i da ga obavi sa svojim najmilijima. Kolju se kurbani. Evo sve ovo obitelj, što nas sad ima u selu, pripremili smo kurbane. Vratili smo se 2003. godine i od tad smo, sin Ramiz i ja, svake godine klali dva kurbana. Tako rade i svi ostali seljani."

Na našu konstataciju da je u svojoj kući i na svojoj zemlji najljepše, Hadži Emina hanuma nadovezuje: "Bila sam na hadžu i to ne znam opisati koliko mi se svidjelo, ali ovo ovdje što smo se vratili tu gdje sam život provela, djecu izrodila, to ničim ne bih mogla zamijeniti."