Treća sreća "jezuita" Vettela
26. studenoga 2012
Drama u Sao Paulu je bila utrka Formule 1 o kojoj će se još dugo pričati i koja je bila neizvjesna do posljednje sekunde. Točnije - posljednje 2,7 sekunde koliko je Button u McLarenu bio brži od Alonsa pa tako vozač Ferarrija ipak nije postao ovogodišnji svjetski prvak.
Prvak je postao vozač koji je tek 9,4 sekundi kasnije stigao na cilj, vozač koji se nakon pretrpljenog udesa i posljednjeg mjesta, uporno, tvrdoglavo i lukavo provlačio sve do šestog položaja, mjesta koje mu je donijelo dovoljno bodova da uđe u povijest F1: Sebastian Vettel.
U njegovom rodnom Heppenheimu je izbila euforija, a jedva da se još ima nešto reći što su komentatori ove nedjelje (26.11.) stalno ponavljali: samo dva vozača su prije Vettela uspjela najmanje tri puta zaredom pobjeđivati Formulu 1 - legendarni Juan Manuel Fangio sa četiri pobjede (1954. do 1957.), i vozač koji je upravo ovom, njemu posljednjom utrkom u Sao Paulu otišao u legendu, Michael Schumacher koji je pobjednik postao pet godina za redom.
Ali Vettel ima još jedan adut pred bivšim prvacima: on je, sa svojih 25 godina, daleko mlađi nego što su bili tadašnji šampioni kada su se uspinjali na pobjedničko postolje. Povrh toga, zbog brojnih regulacija na vozilima (šarolikost vozila na startnoj poziciji u doba Fangia bi danas doslovce bila nezamisliva), teško da će se ikad više ponoviti uvjerljiva dominacija samo jedne momčadi - mada Vettelov Red Bull i tu čini čuda i uporno vozačima stvara bolide koji pobjeđuju.
Dok su i Vettel i mnogi u njegovoj domovini slavili, ipak je to slavlje bilo pomiješano i sa zrncem tuge. Jer tom utrkom se Michael Schumacher - sada vjerojatno ipak konačno - oprostio od karijere vozača i od svojih Srebrnih strijela. Da ipak ne zaboravi kako je to sjediti za volanom Formule 1, od momčadi Mercedesa kao oproštajni poklon je dobio posljednji bolid kojim je upravljao. Naravno sa brojem 7 - koliko puta je bio svjetski prvak.