Treba li pitati brodolomce imaju li vizu?
7. listopada 2009
Sud u Agrigentu je konačno donio presudu punih pet godina nakon što su na otvorenom moru Sredozemlja primili u brod humanitarne organizacije 37 osoba.
Talijansko tužilaštvo je jedva moglo osporiti tvrdnje i kapetana Stefana Schmidta i tadašnjeg predsjednika njemačke humanitarne udruge "Cap Anamur" Eliasa Bierdela da su pomogli ljudima u nevolji na moru. Oni su našli te ljudi koji su krenuli iz Afrike u prepunom gumenom čamcu koji je prijetio da će potonuti. Već onda niti jedna zemlja na Mediteranu nije htjela prihvatiti te nesretnike: brod organizacije "Cap Anamur II" se vrtio punih tri tjedna po otvorenom moru dok nije smio pristati na Siciliju.
Ali talijansko tužilaštvo je po pristajanju u luku uhapsilo posadu i zaplijenilo brod, pod optužbom da je poslužio za šverc ljudima jer je obala Malte bila bliža mjestu spasa od obale Italije.
Prava senzacija
Uoči današnje presude, bivši predsjednik humanitarne organizacije Elias Bierdel je gajio malo nade:
"Ovdje je više toga u igri, tu je i politička motivacija. A nakon riječi državnog tužitelja koji je protiv nas tražio oštru kaznu, četiri godine zatvora i 400 tisuća eura globe, smatram isključenim da nas se sada oslobodi. To bi barem tu u Italiji bila prava senzacija."
Senzacija se dogodila: to je doduše prvostepena odluka i još potrajati tri tjedna do obrazloženja presude, ali i bez žalbe državnog tužilaštva je ova humanitarna organizacija teško oštećena. Njihov brod je već davno istrunuo i teško da će naći novaca za nov. Sa druge strane, ova organizacija koja je i počela svoje djelovanje spašavanjem iz mora bjegunaca iz Vijetnama u osamdesetima, nije se slučajno brodom našla na Mediteranu. Dobro je poznato da svake godine na stotine, možda čak na tisuće izbjeglica ne uspiju dostići Europu na svom bijegu iz Afrike i nađu smrt negdje na pučini Mediterana.
Autor: Anđelko Šubić (dpa)